Nitko mu ništa ne može, a roditelji ga redovito brane. Katkad pijem sredstva za smirenje prije posla, jer jednostavno ne mogu podnijeti taj silni stres”, priča nam 41-godišnja učiteljica u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Imala je i dosad problematičnih učenika, ali ovaj put osjeća kao da puca po svim šavovima. I očito nije jedina.

„Mi naprosto živimo u vremenu kad su svi mogući autoriteti dovedeni u pitanje pa tako i učitelja. Profesorska se profesija omalovažava i marginalizira u društvu. Autoritet učitelja je na dnu. Dječji odnos prema učiteljima zapravo je preslikani odnos roditelja prema učiteljima. Roditelji pričaju o učiteljima kao lošima, neuspješnima, djeca to upijaju”, govori nam Željko STIPIĆ, predsjednik školskog sindikata Preporod.

Objašnjava da je danas mnogo teže raditi u školama nego ’80-ih, čak i u godinama rata je bilo bolje. Zaključuje, prema vlastitom 33-godišnjem iskustvu rada u školi, da se takav loš odnos prenosi i generacijski.

Najteže je u velikim gradovima i strukovnim školama. U malim sredinama autoritet ipak postoji, a i u gimnazijama je veće poštovanje prema profesorima.

„Učenik viših razreda naše škole otvorio je profil na Instagramu kao moj i na njemu je stavljao moje fotografije, koje je potajno snimao u školi, i izvrgavao me ruglu. Još su neki učenici znali za sve i sustavno su komentirali i sprdali se, a ja sam o tome doznala tek nakon nekoliko mjeseci. Nakon svega jedva sam uspjela postići da profil ugasi, a on i dalje sjedi u razredu u kojem predajem. Nije mi nimalo ugodno”, priča nam profesorica engleskog jezika u zagrebačkoj osnovnoj školi.

„Učitelji i profesori nemaju zaštitu u školama ni od ravnatelja, ni od pedagoških službi, a o inspekciji neću ni govoriti. U školi je najvažnije da se ne talasa, nitko ne želi da se u javnost izlazi s problemima ”, potvrđuje problem Stipić.

….. o O o …..

Najbolji je onaj učitelj koji nema problema u radu, a ako ih i ima poželjno je da ih ne ističe. Nitko ne želi da inspekcija ‘šara’ po školi.

….. o O o …..

„Školsko zakonodavstvo također nije na strani učitelja. Oni smiju sve manje. Kazna se gotovo ismijava u našim školama. Učeniku je potpuno svejedno hoće li biti kažnjen”, govori Stipić.

Prema zadnjim izmjenama Zakona u odgoju i obrazovanju, objašnjava nam, prenošenje pedagoških mjera iz razreda u razred više ne postoji. Mjere, primjerice ukori, brišu se svake godine.

„Prije se moglo barem podviknuti, danas ako nastavnik učenika krivo pogleda roditelj se odmah žali školi, piše u Ministarstvo. Najviše problema zapravo imaju s roditeljima. Kritiziraju ih, uče poslu, pametuju… Zbog svega je nastavnicima jako teško raditi”, kaže nam prof. dr. sc. Dubravka MILJKOVIĆ s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.

„Kad pitam tko nije prisutan na satu, učenik viših razreda redovito mi odgovara: ja. Kad mu postavim bilo kakvo pitanje, odbija odgovoriti, a na nastavi često ima kapuljaču na glavi i ignorira me kad mu kažem da je skine. Taj isti dječak nedavno je trudnoj kolegici rekao da ‘puši ku***’ kad mu je dala jedinicu”, ispričala nam je nastavnica hrvatskog.

Fakulteti daju znanja, ali ne i kompetenciju za učiteljski posao. Učitelje i nastavnike nitko ne uči kako se snaći u razredu s 30-ak učenika, od kojih neki imaju problema s autoritetima. Profesori i učitelji neosposobljeni su za zahtjevne situacije u kojima se sve češće nalaze, a stručna usavršavanja su zbog loše financijske situacije u prosvjeti na kapaljku.

….. o O o …..

Predmet ‘Upravljanje razredom i disciplinom’ na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu jest izborni, a na drugim ga srodnim fakultetima ni nema.

….. o O o …..

U Hrvatskoj smo već doživjeli sve najgore scenarije – na parkiralištu varaždinske Srednje i rudarske škole 2001. godine 16-godišnjak je pištoljem ubio profesora Josipa Medvedovića, a zatim i sebe. Učenik trećeg razreda za vrijeme sata kuhinjskim nožem je u prsa ubo profesora hrvatskog jezika Zdravka Pervana, a jedan je maloljetnik profesoru u Zagrebu mjenjačem razbio glavu te je zadobio frakturu lubanje. Negativni se trend, nažalost, ne popravlja.

Na uništavanje imovine učiteljima i nastavnicima, objašnjava nam Stipić, gotovo da smo se privikli i više ne reagiramo. Nasilje je posebno naglašeno potkraj školske godine, jer sa zaključivanjem ocjena kreću pritisci i osvećivanje. Neki učitelji tada izbjegavaju s autom dolaziti na posao, jer su mnogi doživjeli da im probuše gumu ili potrgaju retrovizor.

Nasilje nad zaposlenicima u školama ima razne oblike, od verbalnog do fizičkih napada, a često im učenici i prijete na društvenim mrežama. U novije vrijeme porast je i internetskog nasilja kad učenici isprovociraju nastavnika i onda ga snime mobitelom pa snimku šire dalje.

….. o O o …..

Ako učitelj strada na radnom mjestu, mora ići u sudski postupak od kojeg neće biti ništa ako se radi o maloljetniku. Ako ode na bolovanje smanjuje mu se plaća, obično mora odlaziti i psihijatru, a katkad se treba vratiti u isti razred. Time se učeniku šalje poruka da je nasilničko ponašanje prihvatljivo.

….. o O o …..

Teško je nositi se sa svim tim pritiscima. Ne odlaze samo oni koji nemaju kamo otići ili koji iskreno vole naš poziv. Naravno, postoje i oni koji imaju predispoziciju za rad u razredu i koji se znaju nositi s agresivnošću pojedinih učenika i brojnim izazovima na koje nailaze, kaže Stipić. I profesorica Miljković se slaže da većina profesora jako dobro radi svoj posao u ovim okolnostima.

„Da bismo pronašli rješenje boljeg autoriteta profesora trebamo reći da imamo problem. Bit će nam lošije dok god se stvari stavljaju pod tepih”, zaključuje Stipić. [ IZ DRUGIH IZVORA | sindikat-preporod.hr  | Piše Lada Novak Starčević ]