Školstvo u medijima
U JAVNO SAVJETOVANJE UPUĆEN NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O UDŽBENICIMA I DRUGIM OBRAZOVNIM MATERIJALIMA ZA OŠ I SŠ [1]
Na pomolu novi promašaj ministarstva obrazovanja
objavljeno: 24. rujna 2018.

[ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ] … iako se pretpostavljalo da MZO priprema taj dokument, budući da je u Prijedlog plana Zakonodavnih aktivnosti za 2018. (23. listopada 2017.) ministrica potpisala da će Nacrt uputiti u Vladinu proceduru, i to u prvom kvartalu 2018.

 Izostanak nacrta iz Plana savjetovanja upućuje na to da je u MZO-u na djelu ili „kratko pamćenje”, šlamperaj i nekoordiniranost ili da je „nepoznat netko” mislio da Nacrt ne treba proći javno savjetovanje pa je takav stav podvalio ministrici.

Kako god bilo, ostaje činjenica da već u planiranju svojih aktivnosti MZO vrluda i ne pridržava se vlastitih planova i propisanih procedura.

Sada, dok je Nacrt, ipak, u postupku javnog savjetovanja (koje na https://esavjetovanja.gov.hr traje do 29. rujna), vidjeti nam je i promisliti što se to Nacrtom nudi za raspravu i sprema za primjenu u praksi.

■  UČINIT ĆEMO TO U TRI KORAKA: vidjeti najprije koji su i kakvi argumenti MZO-a za donošenje novog zakona, analizirati potom predložene nove norme te – u konačnici – procijeniti koji će biti posljedice ne bude li Nacrt bitno izmijenjen kako u temeljnim zamislima tako i u sadržajnim odredbama pojedinih normi.

Polazišta i namjere budućih zakonâ iskazuju se u „opremi” nacrta/prijedloga teksta normativnog akta, u dijelu koji se uobičajeno naziva Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se određuju zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći.

U ocjeni normativnog stanja u području udžbenika predlagač navodi da glede važećeg Zakona po udžbenicima za osnovnu i srednju školu (na snazi od 2010.) „uočeni su problemi s rigidnim Katalogom odobrenih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava”, a ta se rigidnost, procjenjuje predlagatelj, očitovala u tome što Katalog „nije dozvoljavao [sic!] uvrštavanje udžbenika za nove programe ili udžbenika za deficitarne programe koji su se pojavljivali nakon zatvaranja Kataloga”.

ETO, PRVO PA POGRJEŠNO!

Katalog se trebao inovirati, „u pravilu”!, svake četvrte godine, a to u pravilu ne ide u prilog tumačenju o rigidnosti Kataloga budući da implicira da se, iznimno, Katalog može češće inovirati, u krajnjem slučaju svake godine, ako za to ima valjanih razloga (novi programi, nedostajući udžbenici za deficitarna zanimanja, inovativni udžbenici…).

■  DRUGA JE TVRDNJA PREDLAGAČA da je postojeća procedura odobravanja i odabira udžbenika „dugotrajna te ne omogućava brzu primjenu novih kvalitetnih udžbenika i obrazovnih materijala”. Dobro, sadašnja procedura možda i jest dugotrajna, no predlagači ovdje ne kažu koliko će se procedura odobravanja skratiti te čime će se i kako omogućiti ta brza (ili brža) primjena novih udžbenika.

■  U TREĆOJ OCJENI STANJA predlagatelj navodi da su dosad, uz udžbenike, zajedno odobravana i dopunska nastavna sredstva (radne bilježnice i/ili zbirke zadataka) što „nije potrebno svim učiteljima”. Uz tako argumentiran razlog logično je pitati tko je to i kada sve učitelje anketirao te je li broj učitelja koji se ne služe tiskanim dopunskim nastavnim sredstvima dostatan razlog da se dijelovi udžbeničkih kompleta ubuduće drukčije tretiraju.

Predlagatelji tvrde (ili si samo umišljaju) da donošenjem novog zakona „pridonijet će se jasnijem i kvalitetnijem uređenju načina odobravanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala koji prati stvarne potrebe školskog sustava”.

Dakle, način odobravanja bit će u službi stvarnih potreba. Koje su i kakve stvarne potrebe predlagatelji ne smatraju potrebnim makar naznačiti, kako bi u raspravi bilo jasnije što je po srijedi.

Ta nedefiniranost ključnoga razloga nedopustiva je u pravnim tekstovima i otvara široko polje neizvjesnosti svakome tko želi naslutiti što bi ona imala značiti.

Stoga se puko pozivanje na stvarne potrebe školskog sustava ne može ozbiljno shvatiti.

Je li pak moguće ozbiljno shvatiti i razumjeti predlagateljevo nizanje i obrazlaganje posljedica koje će proisteći donošenjem novoga zakona?

Kaže se da će ministru/ministrici biti omogućeno da „otvara Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava svake godine za pojedine razrede i/ili programe što će omogućiti lakšu prilagodbu Kataloga stvarnoj potrebi za udžbenicima u osnovnim i srednjim školama”. Dakle, postojat će katalog toga naziva i on će se stvarnoj potrebi lakše prilagođavati.

Kako to lakše i kojim stvarnim potrebama, ne doznaje se.

Onaj pak tko katalog bude „otvarao” (ministar/ministrica) prethodno će valjda prosuditi (možda bolje: presuditi) koje su stvarne potrebe.

Predlagatelj, nadalje, otkriva toplu vodu kad kaže da će se osigurati mogućnost „nasljeđivanja tiskanih udžbenika, koji nisu radnoga karaktera”. Sasvim je to suvišno budući da praksa nasljeđivanja dosad nije bila zapriječena.

Što će, posljedično, skratiti i pojednostaviti proceduru odobravanja i odabira udžbenika? Predlagateljevo je rješenje u izbjegavanju „koraka” individualnog odabira učitelja/nastavnika. Štoviše, tobože uime „autonomije i kreativnosti učitelja i nastavnika” kaže se da ne će ni postojati „obveza izbora i korištenja udžbenika”. Otvara li se tom najavom mogućnost nastave, učenja i poučavanja bez udžbenika, valja provjeriti u tekstu normi Nacrta.

U najavama posljedica primjene novog zakona ističu se još tri po mišljenju predlagatelja važne stvari:

(1) „besplatna dopunska i pomoćna nastavna sredstva postaju drugi obrazovni materijali koji se više neće morati formalno odobravati” („prinos” učiteljskoj/nastavničkoj autonomiji?);

(2) „potiče se digitalna transformacija i ujedno olakšava školska torba”;

(3) određuje se „najveća dopuštena masa tih tiskanih udžbenika”.

A kako se navedena i druga pitanja zapravo namjeravaju zakonski normirati pokušat ćemo, u sljedećem nastavku u Školskim novinama, utvrditi analizom samog teksta Nacrta. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]