■ NAJPRIJE MANIRE, A ONDA ZNANJE.

U japanskim školama učenici ne polažu nikakve testove sve dok ne dođu do četvrtog razreda (u dobi od 10 godina). Pišu samo manje testove. Vjeruje se da u prve tri godine škole cilj nije procjenjivati znanje ili učenje djeteta, nego utemeljiti dobre manire i razviti mu karakter.

Djecu se poučava poštovanju prema drugima i kako da budu nježni prema životinjama i prirodi. Također uče kako biti velikodušna, osjećajna i empatična. Osim toga, djecu se poučava kvalitetama poput hrabrosti i odlučnosti, samokontrole i pravednosti.

■ AKADEMSKA GODINA POČINJE 1. TRAVNJA.

Dok većina škola i sveučilišta u svijetu počinje svoje akademske godine u rujnu ili listopadu, u Japanu školska godina počinje u travnju.

Prvi dan škole često se podudara s jednim od najljepših prirodnih fenomena – cvjetanjem trešanja.

Akademska godina je podijeljena u 3 tromjesečja:

• travanj – 20. srpnja
• rujan – 26. prosinca
• 7. siječnja – 25. ožujka.

Japanski učenici imaju 6 tjedana praznika ljeti i pauzu od dva tjedna zimi i na proljeće.

■ VEĆINA JAPANSKIH ŠKOLA NE ZAPOŠLJAVA DOMARE ILI ČISTAČE – UČENICI SAMI ČISTE SVOJU ŠKOLU.

U japanskim školama učenici moraju sami očistiti učionice, restorane, čak i zahode. Pri čišćenju učenici su podijeljeni u male grupe, a dodjeljuju im se zadaci koji se izmjenjuju tijekom godine. Japanski edukacijski sustav vjeruje da će ih navika da počiste za sobom naučiti učenike da rade u timu te da pomognu jedni drugima.

Osim toga, činjenica da provode vlastito vrijeme i trud čisteći pomaže djeci da poštuju svoj rad i rad drugih.

■ U JAPANSKIM ŠKOLAMA ŠKOLSKI RUČAK JE OSIGURAN PUTEM STANDARDIZIRANOG JELOVNIKA I JEDE SE U UČIONICI.

Japanski edukacijski sustav daje sve od sebe kako bi osigurao da učenici jedu zdrave i uravnotežene obroke.

U javnim osnovnim i srednjim školama ručak se učenicima priprema u skladu sa standardiziranim jelovnikom koji su razvili ne samo kvalificirani kuhari, nego i zdravstveni radnici. Svi učenici jedu u učionicama zajedno s nastavnikom. To pomaže izgraditi pozitivne odnose učitelja i učenika.

■ RADIONICE KOJE SE ODRŽAVAJU POSLIJE NASTAVE VRLO SU POPULARNE U JAPANU.

Da bi mogli upisati dobru srednju školu, većina japanskih učenika ide i u “pripremne škole” ili pohađa privatne radionice.

Satovi se u tim školama održavaju navečer. Vidjeti mnoštvo male djece kako se vraćaju s tečajeva kasno navečer česta je pojava u Japanu. Japanski učenici imaju osmosatni školski dan, ali uz to uče čak i tijekom praznika i vikendima. Stoga nije čudno da učenici u toj zemlji gotovo nikad ne ponavljaju razrede u osnovnoj ili srednjoj školi.

■ OSIM TRADICIONALNIH PREDMETA, JAPANSKI UČENICI UČE KALIGRAFIJU I POEZIJU.

Japanska kaligrafija, ili shodo, umjetnost je pisanja hijeroglifa na rižinom papiru. Japancima je shodo umjetnost ništa manje popularna od tradicionalnog slikarstva. S druge strane, haiku je oblik poezije koji koristi jednostavne izraze za prenošenje dubokih emocija čitateljima. Shodo i haiku uče djecu da poštuju svoju kulturu i višestoljetnu tradiciju.

■ GOTOVO SVI UČENICI MORAJU NOSITI ŠKOLSKE ODORE.

Gotovo sve srednje škole zahtijevaju od učenika da nose školske odore. Dok neke škole imaju vlastite, tradicionalna japanska školska odora sastoji se od vojnog stila za dječake i mornarskog odijela za djevojčice.

Namjena je odora da se ukinu društvene barijere među učenicima i potakne radno raspoloženje.

Osim toga, nošenje školskih odora pomaže promovirati osjećaj zajedništva među djecom.

■ STOPA POHAĐANJA NASTAVE U JAPANU JE OKO 99,99 POSTO.

Vjerojatno je svatko od nas barem jednom izostao iz škole. No, japanski učenici ne “markiraju”, niti kasne u školu.

Štoviše, oko 91 posto učenika u Japanu kaže da nije nikad, ili samo na nekim satovima, ignoriralo ono što učitelj govori.

Koliko se drugih zemalja može pohvaliti takvim statistikama?

■ JEDAN JEDINI TEST ODLUČUJE O BUDUĆNOSTI UČENIKA.

Na kraju srednje škole japanski učenici pišu vrlo važan test koji odlučuje o njihovoj budućnosti.

Učenik može izabrati samo jedan fakultet koji bi želio upisati, a on zahtijeva određeni broj bodova. Ako ga učenik ne dostigne, vjerojatno neće studirati. Konkurencija je vrlo jaka – samo 76 posto onih koji završe srednju školu nastavlja obrazovanje. Stoga nije čudno što je vrijeme pripreme za više obrazovanje nazvano „ispitnim paklom“.

■ FAKULTETSKE GODINE SU NAJBOLJI ‘PRAZNICI’ U ŽIVOTU.

Nakon što prođu kroz „ispitni pakao“ japanski učenici obično uzimaju kratku pauzu.

U toj zemlji fakultetske godine obično se smatraju najboljim godinama u životu.

Japanci ponekad taj period nazivaju “odmorom” prije posla.

………………….

NAPOMENA:

• Bright Side je edukacijski portal koji pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: brightside.me