Drugim riječima, on je zapravo samo ponovio ono što tisuće učitelja diljem svijeta doista misle kada je rekao da ne uspijeva držati korak s onim što se od njega očekuje.

Rekao je da i dalje voli raditi s učenicima, ali to je sad uvelike izgubljeno u svemu onome „ostalom“. Radno opterećenje je, unatoč vladinim retorikama, postalo sve veće.

Sad posjećujem različite škole redovito, da, različite škole, ali učitelji svugdje govore jednu te istu stvar: Ne možemo nastaviti ovako.

NEDAVNO ISTRAŽIVANJE u kojem je sudjelovalo 4000 učitelja podupire to stajalište. Čak 82 posto sudionika reklo je da se ne može nositi s radnim opterećenjem.

NEDAVNI IZVJEŠTAJ otkriva da učitelji u Engleskoj rade više sati od većine kolega u drugim zemljama, dok petina učitelja u Engleskoj radi čak 60 ili više sati tjedno.

Zašto ne možemo shvatiti da je to jednostavno neodrživo?

To ima sljedeći efekt na blagostanje učitelja – 73 posto onih koji su sudjelovali u istraživanju reklo je da je sve to ima posljedice na njihovo zdravlje.

Gdje je nestala ona potraga za ravnotežom između posla i privatnog života?

NEDAVNO DONESENA „POVELJA O PRAVEDNOM RADNOM OPTEREĆENJU“, koju je predložio Nottinghamov odbor za poboljšanje obrazovanja, sugerira da učitelji ne bi trebali raditi više od dva sata od vremena koje im je ugovorom određeno.

Odbor je također predložio visokokvalitetne radne sheme koje bi pomogle u smanjenju sati provedenih na nepotrebno planiranje.

Osim tih vrlo razumnih ideja, predložena je i jasna politika o tome koji učenički rad bi se trebao ocjenjivati, a koji ne bi.

Uza sve navedeno, također bi trebala u svakoj ustanovi postojati godišnja evaluacija radnih politika i praksi.

Problem kod ideja poput ovih jest da ih je vrlo teško aktualizirati.

 “Svi su toliko zabrinuti da mislimo kako bi sve to ocjenjivanje i planiranje zapravo trebalo biti od koristi djeci. Imamo učitelje koji misle da, ako svake noći ne provedu tri sata na ocjenjivanje, tada ne rade dobro svoj posao.”

• To mora prestati.

Učitelji su dosegnuli točku u kojoj razina radnih obaveza postaje štetna za naš sustav. Djeca nemaju nikakve koristi od premorenih učitelja. Ova razina rada ne poboljšava škole, nego uništava živote.

Ove godine porast u radnom opterećenju još jednom nije rezultirao povišicom koja bi bila razmjerna poslu. Povišica od 1 posto može postići samo to da se učitelji osjećaju podcijenjeno.

Sve to može samo pogoršati krizu zapošljavanja.

Zašto?

Diplomanti će vidjeti plaću i uvjete rada i naći posao u nekom drugom sektoru.

Možda će sljedeća godina biti ta u kojoj će se manje pukotine u sustavu napokon početi proširivati i stvoriti potres koji svi čekamo već neko vrijeme.

Što će od svega toga dobiti naši učenici?

…………………..

NAPOMENA:

• Collin Harris je bivši ravnatelj osnovne škole koji sada podržava učitelje i ravnatelje.
• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih online korisnika u 279 zemalja i područja, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.
• Izvor: tes.com