„Ići ćeš u šetnju kad završiš domaću zadaću“. „Imaš četiri četvorke na polugodištu! Nema više gledanja filmova s prijateljima!“ Roditelji vrlo često, a da toga sami nisu ni svjesni, utjeruju svoju djecu u kavez. U tom kavezu u svim predmetima mora biti ocjena pet, na olimpijadama znanja mora se pobjeđivati, na sportskim natjecanjima skakati dalje od svih, na roditeljskim sastancima biti istaknut kao primjer. Dijete koje je postiglo rezultat ohrabruje se novim telefonom, skuterom ili izletom u ljetni kamp. Ispada da je cilj djeteta biti dobar za roditelje.

■ Ne stvarajte od svog djeteta sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva

Još izdaleka sam vidjela razrednicu osmog razreda koja je vrlo brzo i odlučno koračala prema meni. Čak sam već i znala s kojim je pitanjem krenula prema meni. Jer, povijest se ponavlja.

– Vi opet namjeravate tomu malomu zaključiti četvorku na polugodištu? Već smo raspravljali o tom pitanju!

– Ako dijete ne sluša moje gradivo, ne radi na nastavi, čak i ne pokušava, zašto sam mu dužna dati ocjenu više? Ni četvorku mu ne želim dati.

– Ali on u svim drugim predmetima ima same petice. Samo kod vas četvorku.

– Čula sam vas.

Djetetu je apsolutno svejedno kakva će znanja steći ili o kojem je predmetu riječ, posve mu je nevažno što o njemu misle njegovi kolege iz razreda ili učitelji. Njemu je važno da njegovi roditelji u dnevniku ugledaju stupac pun petica i pošalju ga na zimske praznike u Pariz. A njegovi roditelji, česti posjetitelji škole, prilaze svakom učitelju i traže dodatne zadatke samo zbog te nesretne ocjene.

Ja sam u načelu protiv ocjenjivanja od jedan do pet. No, možda će moja četvorka tom dječaku barem poslužiti kao motivacija za učenje određenoga gradiva ili potaknuti njegove roditelje da se zamisle nad tim da bez zainteresiranosti ništa ne uspijeva.

■ Dijete bi trebalo biti zainteresirano za stjecanje znanja, a ne novih gadgeta

Kakvu vrstu društva želimo izgraditi kad naša djeca mole za ocjene sa suzama u očima? Ako kažnjavate svoje dijete zbog trojke iz kontrolnoga iz fizike, najvjerojatnije je da će zapaliti sve bilježnice iz tog predmeta na maturalcu. A vi ćete onda govoriti kako škola ne pruža znanje, da je obrazovanje danas na niskoj razini, a učitelji nisu u stanju ničemu naučiti djecu.

Pronađimo definiciju glagola „učiti“. Ako netko nešto uči, to znači da taj čovjek usvaja, stječe neko znanje, vještine u određenome teoretskome ili praktičnom području ljudske aktivnosti. Nije dovoljno znati da je ugljični monoksid bezbojni otrovni plin bez mirisa, morate se znati spasiti od trovanja ili, još bolje, spriječiti njegov ulazak u organizam.

U školi se događa neprekidan tok znanja, ali ono što dijete izvuče iz svega, to je njegova stvar.

Ako je dijete zainteresirano za predmet, proučavat će ga, ne zbog ocjene, nego zbog znanja. Ocjena je samo pokazatelj znanja, a ne cilj kojem treba težiti.

Danas, kada se vaše dijete vrati iz škole, ne pitajte ga koju je ocjenu dobio, nego što je nova naučio.

Učite od djeteta, učite s djetetom! Zainteresirajte ga za stjecanje znanja. Prestanite ga koriti za trojku, prestanite svaki čas kontrolirati njegove ocjene u elektroničkom imeniku. Budite ponosni kada vam pomogne postaviti WiFi router ili preseli fikus na sjeverni prozor jer mu je tamo bolje.

………………

NAPOMENA

• Newtonew je prosvjetiteljski medij, projekt o obrazovanju posvećen najaktualnijim i najkorisnijim konceptima, teorijama, metodama, tehnologijama i istraživanjima.
• Izvor: newtonew.com