■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 93. ■
Budimo prijatelji
objavljeno: 24. siječnja 2025.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Otkad pamtim svoje odrastanje, svako ljeto provodim na otoku Rabu, točnije u Loparu. Mjesto Lopar poznato je po 22 pješčane plaže i zasigurno je zaslužilo naziv ‘pješčani raj’. Od malih nogu ljetujem tamo i godinama sam maštala da se moji učenici povežu s učenicama iz Lopara i da budemo prijatelji.
Problem je bio taj što bih ja dolazila u Lopar za vrijeme godišnjih odmora i nisam imala mogućnosti uspostaviti suradnju s nekom učiteljicom. No, ovog ljeta sve se promijenilo. Jedna kupnja pomidora (rajčice), i to najfinijega domaćega, povezala je jednu učiteljicu iz Lopara i mene.
Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb
Na jednoj radnoj kavi koja je uslijedila, učiteljica Tatjana i ja dogovorile smo se da ćemo pokušati povezati njezin drugi razred Područne škole Ivana Rabljanina u Loparu i moj drugi razred Osnovne škola Trnjanska iz Zagreba.
U devetom smo mjesecu usklađivale projekt u kurikulu i zatim krenule u povezivanje drugaša. Prvo smo dogovorile sastanak putem platforme Zoom, gdje smo se vidjeli, postavljali jedni drugima zanimljiva pitanja kao što su: Što radite u slobodno vrijeme? Iz kojih knjiga učite? Volite li školu? Za koga navijate u nogometu? Kupate li se u moru kad odu turisti? Kojim se aktivnostima bavite u Zagrebu?
Nakon nekoliko dana poslali smo našim prijateljima na otok naše male kartice na koje smo napisali kako se zovemo, što radimo, što volimo, a ubrzo smo i mi od njih dobili pisma koja su nam pomogla da pobliže upoznamo svoje vršnjake. Oni su nam u pismu poslali i prospekte mjesta Lopar i otoka Raba koje smo s velikim zanimanjem proučili i tako naučili nešto o mjestu Lopar na otoku Rabu.
Pred Božić našim smo prijateljima poslali slikovnicu o Božiću (Božić je blizu, koju je oslikao jedan dječak iz našeg razreda) i čestitku za Božić. A mi smo dobili glasovnu čestitku posljednjeg dana nastave u prvom polugodištu.
S nestrpljenjem očekujemo nova pisma i razglednice naših prijatelja te se veselimo četvrtku kad ćemo se opet vidjeti i družiti putem Zooma.
Učiteljica Tatjana i ja vidjele smo se u Zagrebu za vrijeme došašća i obje smo zadovoljne ovom suradnjom. Učenici uspoređuju različitost zajednica te razvijaju osnovne socijalne i emocionalne vještine potrebne za stvaranje zdravih vršnjačkih odnosa i razvoj otpornosti. Projekt povećava razinu razredne solidarnosti, kohezije i zajedništva, a mi se nadamo da ćemo se svi skupa uskoro okupati u Loparu na Rajskoj plaži!
