IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 52. ■
Čarolija slušanja
objavljeno: 5. studenoga 2020.

„Znam! Zvonimir Balog. Kad odrastem bit ću Zvonimir Balog!“ Dojurio je iz škole, rumen kao jabuka, veseo kao ptica, uzbuđen kao… kao jedan sedmogodišnjak nakon prvog susreta s dječjim književnikom u školi. Pravim pravcatim. Samo što taj književnik prije dvanaest godina u Osnovnoj školi Rude nije bio Zvonimir Balog, već Mladen Kušec.

Meni nikada nije bilo jasno, ali nisam se time ni zamarala, zašto ih je moj sin zamijenio. Vjerujem da se ni oni ne bi ljutili. Možda bi se nasmijali. Zanimljivija mi je bila činjenica da je dijete bio toliko ushićeno tim susretom da je donijelo tako važnu odluku – što će biti kad odraste.

I ja se sjećam susreta s njim u školi kada sam bila dijete. Bila je to promocija knjige „Tonkica Palonkica frrr“. Meni je od svega viđenog najneobičnije bilo što je ta knjiga imala spiralni uvez. A ja sam mislila da tako izgledaju samo blokovi za crtanje. Kad su Mladena Kušeca pitali gdje samo pronalazi takvu djecu i zašto svi vole slušati te razgovore, vrlo jednostavno je odgovorio: „Vodila me jedna jedina čarolija, slušao sam ih.

I zato kao odrasla osoba nikada nisam razgovarala s Mladenom Kušecom. Jer je čarolija bila gledati njega s djecom i djecu s njim!

A ja nisam htjela propustiti ni jednu jedinu sekundu. Kako razgovaraju, kako se smiju, kako ih vidi, čuje, razumije, kako preskače dosadna i nebitna pitanja i s nepogrešivom točnošću i lakoćom pronađe bijelu vranu. Ponekad i više njih.

A sam Bog zna da ih ima u svakom razredu. I neka ih!

Ne može takav čovjek otići bez pozdrava. Znala sam da ću obraditi pjesmu „Pozdrav“, iako mi nije bila „po redu“.

Svake večeri
ljudima oko sebe
treba poželjeti
laku noć.
Ne zbog običaja,
već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo,
upamtite, ima veliku moć.)

Svakoga jutra
ljudima oko sebe
treba poželjeti
dobro jutro,
u podne
dobar dan,
ne zbog običaja,
iz običaja ne valja
pljeskati
ni dlanom o dlan.

Svakog dana
zbog prijateljstva
ljudima treba
poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh,
cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći
da se približe sreći.

Prije čitanja dala sam im Mladenove stihove da ih dovrše na svoj način.

Svakoga jutra ljudima oko sebe treba poželjeti laku noć …

… jer je to kao da nekomu ponudiš lijep san. (Lana)

jer ljudi zaslužuju mirno spavati i imati lijepe snove. (Nikol)

jer je to običaj i lijepo je zaželjeti laku noć drugome. Osoba će znati da ju ti poštuješ pa će i ona poštovati tebe. (Noa D.)

… to je jako lijepo jer jedni drugima toplimo srce. (Patricia)

… jer će im onda sljedeći dan biti bolji. (Laura)

… jer je to lijepo i zato što se ljepše spava. (Juraj B.)

Prijateljstvo, upamtite, ima veliku moć…

… jer, kad se ozlijedim, pomogne mi samo pravi prijatelj. A oni kojih je briga samo odu i to znači da mi nisu pravi prijatelji. (Lara)

… jer me uvijek utješi, razvedri, začudi i – najvažnije – da mi novu inspiraciju (Janko)

… jer je bolje  imati neg’ nemati prijatelje. (Kalista)

Mjesec je studeni. Studeno je i vrijeme. Bolje je imati, neg’ nemati tvoje stihove da nam tople srce. Hvala, Mladene.

■  piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■