Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
KOLUMNA ■ INKLUZIVNA UČIONICA [13]
Likovna kultura i sve radosti
objavljeno: 28. veljače 2020.

Mara nije na nastavi posljednja dva tjedna. Svima nam nedostaje. Bili smo u Hrvatskom školskom muzeju i učenici su me pitali zašto je Mara tako dugo bolesna? Zašto ne može s nama u muzej?

Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image
Slider image

Mara fali svima nama i čekamo s nestrpljenjem da nam se vrati.

Petu generaciju zaredom, u razredu imam drukčije dijete – dijete s teškoćama. Mara je četvrto dijete s Downovim sindromom u mojem razredu.

Naučila sam da svakom djetetu, baš svakom, posebno djetetu s teškoćama moramo pronaći jaku stranu. Ponekad traženje jače strane potraje. Ne zato što mi to ne možemo i ne znamo pronaći, nego zato što se djeca razvijaju i mijenjaju.

Danas pišem o mojoj Lari. U usporedbi s drugom djecom i njihovim likovnim mogućnostima svaki me put iznenadila i razveselila. Dijete s teškoćama, kao i svako drugo dijete, vizualno percipira stvarnost oko sebe, ali ju predočava na jedinstven, sebi svojstven način.

Larini radovi tematski likovno su u skladu s propisanim kurikulumom. Od prvog razreda krenula sam od zadanog kurikuluma i obrazovnih postignuća te nisam učenici s teškoćama prilagođavala zadatke.

Na dodatnoj nastavi učenici sami biraju tehniku u kojoj žele crtati, slikati ili oblikovati. Lara je prvo proučavala koju su tehniku izabrali prijatelji iz razreda, a zatim bi se i ona odlučila s čime želi raditi.

Na satu likovne kulture imala sam dogovor s njenom pomoćnicom da je ne usmjerava, već da je pušta slobodno se likovno izražavati. Usporedno ću prikazati njene likovne radove s radovima ostale djece u mom razredu.

✿ Na crtežu „Kolo“ Lara je crtala kolo u jednoj boji, ali nacrtala ga je u perspektivi na temelju svog iskustva.

 

■  Usporedimo Larino kolo s još dva kola, dva likovna rada učenika iz razreda. Smatram da je Larin rad izuzetno uspješan.

 

Prvi rad s ugljenom u proljeće (2. razred): „Ptice nam se vraćaju iz toplijih krajeva“. Razgovarali sam s djecom o pticama stanaricama i pticama selicama, istraživali smo ptice na internetu, a onda smo ih crtali ugljenom.

✿ Larin rad

 

■  I još dva rada za uporedbu:

 

Bila sam ponosna na Laru. Njeni su radovi bili izuzetno kreativni. Kada sam sve radove stavila na izložbu i nisam stavila potpis učenika uz rad, teško smo mogli prepoznati koji je rad Larin. Smatram kako dijete s Downovim sindromom treba jednaku priliku i šansu, kao i svaki drugi učenik u razredu. Volim likovne natječaje i veselim se kada na likovni natječaj mogu poslati radove svojih učenika. Nadam se da će na nekom likovnom natječaju i moja Lara osvojiti neku nagradu.

Svakom učeniku, pa tako i učeniku s teškoćama treba pružiti šansu.

……………….

Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb