Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 63. ■
Ljetni praznici ili godišnji odmor za učitelje
objavljeno: 15. rujna 2022.

Neću sada pisati o tome je li naš godišnji, kako laici kažu, tri mjeseca ili nije, nego želim objasniti kako se ni na ljetnim praznicima nisam mogla odmaknuti od škole. Plivala sam svaki dan. Plivala i razmišljala koji me sve projekti i zadatci čekaju u novoj školskoj godini.

U što sve moram i želim uključiti svoj razred, čime se ja, uz redovne GIK-ove, ove godine planiram baviti. A toga ima mnogo. Ideja ima zaista puno i treba dobro planirati kako se ne bi razvodnilo i kako bi ono za što se odlučim bilo zanimljivo i mojim učenicima i meni.

Plivala sam i razmišljala o školi u prirodi koja nas je čekala prvi tjedan nastave. Pripremila sam skriptu za Novi Vinodolski, ali obećala sam samoj sebi da ako bude lijepo vrijeme nećemo raditi sve iz skripte nego šetati, plivati, skakati i biti što više vani na otvorenom.

Tjedan dana prije početka nove školske godine, održala sam roditeljski sastanak vezano za školu u prirodi i odlazak u Novi Vinodolski.

U četvrtak me doktor skinuo sa štake, a u petak sam zatvorila bolovanje i krenula sa svojim četvrtašima u nove radne pobjede.

U ponedjeljak, prvi dan nastave, sretna sam što sam ponovno s njima. Moja mama je bila profesorica i od svih dana u godini najviše je voljela prvi dan nove školske godine. Vjerojatno sam to i ja naslijedila od nje.

Prvog dana nastave krenuli smo u „školu za život“ ili u školu u prirodi u Novi Vinodolski. Sretna sam. Moji su četvrtaši narasli, uozbiljili se, promijenili se.

Grlimo se. Sretni smo. 

I krenuli smo…

Tjedan dana u Novom stvarno je preletio.

Svaki smo se dan kupali. Plivali po valovima, plivali pod oblacima, plivali ispod duge…

Šetali smo, jeli sladoled, učili o vjetrovima, o biljkama, o životinjama… Ponovili smo kako se pristojno ponašamo za solom, kako pospremamo svoj krevet i sobu. Ponovili smo kako se ponašamo u muzeju. Vozili smo se vlakićem, vozili smo se brodom, vozili smo se autobusom… 

Vratili smo se u Zagreb i ovog tjedna nadoknađujemo gradivo. Na svakom satu, nekom pričom ili asocijacijom, vraćamo se u Novi Vinodolski.

Pred nama je još jedna školska godina. Imamo puno posla. Četvrti je razred zahtjevan, no moji učenici i ja smo spremni!

■   Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb  ■