Kad pogledam unazad svih 177 radnih dana, mogu samo reći da smo uspjeli. Prije početka 1. razreda stvarno sam se pripremala zbog više razloga: nisam znala gdje ću raditi niti sam znala koja me skupina djece očekuje, nisam imala učionicu, trebala sam raditi na „novi način”…

Nakon 28 godina u učionici bilo me STRAH toga nečega novog. Vrlo sam brzo bila svoj na svome, razred je moje mjesto, moj drugi dom, a sve sam temeljito organizirala. Čak me i izolacije i samoizolacije nisu izbacile iz zacrtanog puta.

OSVRT NA NAŠU NASTAVNU GODINU

U projektima se od prvog dana  pokazala dobra odluka da za izvannastavnu aktivnost odaberem Kreativno projektne radionice jer sam se tako svaki tjedan mogla posvetiti nekom projektu radeći barem jednu radionicu. 

To je učenicima bio na neki način znak/putokaz da postoje nastavni sati i bez pritiska, vrednovanja, sati na kojima možemo učiti, razvijati se i surađivati.

PROJEKTI 1. b razreda KERESTINEC

NA KRAJU SU NAJBOLJE VREDNOVALI OVA TRI PROJEKTA:

100. dan u školi

Dani jabuka, dani zdrave hrane

Treće su mjesto zauzela dva projekta:

MEMENTO PRIJATELJSTVA 8

U SVIJETU LIKOVNIH UMJETNIKA 4

Žao mi je što je ove godine Agencija za mobilnost stavila uvjet samo četiri  projekta za nacionalnu oznaku kvalitete jer ima nas (autora) koji smo osmislili i odradili po 15 aktivnosti u nekom projektu, a taj će projekt ostati samo u dječjim srcima, nikad prepoznat i vidljiv (to su slogani kojima se eTwinning diči).

Osim projekata, koje sam dokumentirala i predstavljala na razrednoj mrežnoj stranici, digitalnim vještinama se nisam bavila u učionici.

Umjesto digitalnim vještinama bavila sam se KUĆNIM ODGOJEM:

A.] pozdravljanjem

B.] pranjem ruku, a da vode nema do koljena

C.] smirivanjem mjehura kako učenik ne bi trebao ići na wc svakih pet minuta (i usput skakati po „školici” koju su dizajneri nacrtali na hodniku jer je to moderno)

D.] nediranjem, uzimanjem i griženjem tuđih stvari, prvenstveno olovaka i gumica

E.] neetiketiranjem, tučom i pljuvanjem u lice (da, da, taj je sport bio omiljen kod dječaka i djevojčica sve do studenog)

F.] suzbijanjem JA faze u svemu: ja sam pročitao, ja sam bio, ja sam kupio, ja sam… (nastavi niz)

G.] šljokicama i golim trbuhom, lakom za nokte, bojom u kosi, starim hlačicama dok smo bili bebe, nerazumijevanjem da škola traje 10 mjeseci pa su možda papučice iz rujna prerasli, a dijete hoda u malim papučicama kroz koje mu probija palac

H.] kako jesti, a da juhu ne pijemo, da meso ne držimo u ruci ili da ne cvilimo iznad hrane jer to nije dovoljno usitnjeno (moj je razred produženi boravak)

I.] dolazak u školu u 8 sati – da samo znate kako je to „tvrd orah” i kako roditelji žele školu od 9 do 17 sati jer oni se ne mogu sjetiti da su oni išli u  školu od 8 sati.

Sve smo to savladali (više-manje) i sad mogu reći da je razred cjelina, da su mnoge moje metode pomogle da se bolje upoznaju, da se druže, da nastavljaju neku zajedničku aktivnost i izvan učionice (npr. tulum za kraj školske godine).

 Što se predmetnih tema tiče, o tome u sljedećoj kolumni.

■ OSOBNA STRANICA

■ RAZREDNA MREŽNA STRANICA

■ STRANICA LIKOVNE KULTURE

■ WEBUČIONICA

■  Piše: Sandra VUK | učiteljica savjetnica | OŠ Sveta Nedelja ■