Ovaj tjedan većina djece u Ujedinjenom Kraljevstvu nije u školi. Umjesto toga, borave u svojim domovima pod nadzorom roditelja od kojih se istodobno očekuje da rade od kuće.

U trenutku kada je objavljena vijest da će se škole zatvoriti, na društvenim su mrežama osvanuli rasporedi i savjeti za školovanje kod kuće. Pretraživanja na Googleu vezana uz pojam ,,raspored za školovanje kod kuće” protekloga su tjedna porasla za gotovo 200 % u usporedbi s istim vremenom prethodne godine.

Međutim, treba li od roditelja očekivati ostvarivanje školovanja kod kuće? Dokazi pokazuju da bi, u ovom nesigurnom vremenu, podržavanje dječje igre trebalo biti ključni dio cijele slike – kako radi mentalnoga zdravlja djece, tako i radi dobrobiti cijele obitelji.

U vremenu u kojem smo suočeni s pandemijom izazvanom Covidom-19, istodobno smo suočeni i s nesigurnošću. Istraživanja nam govore da nesigurnost povećava tjeskobu i brigu kod djece i odraslih.

Ne možemo odstraniti dobar dio nesigurnosti s kojom smo trenutačno suočeni, ali ono što možemo napraviti je potražiti okolnosti u kojima možemo osjetiti barem malo sigurnosti i kontrole. Iz tog razloga, praćenje normalne rutine gdje god je to moguće i zadržavanje strukture dana može biti korisno za djecu i za roditelje. Vezano uz to, svatko bi trebao biti realističan po pitanju svojih očekivanja.

NEUOBIČAJENE OKOLNOSTI

U normalnim okolnostima, školovanje kod kuće je svjestan, dugoročan izbor koji donose roditelji odlučivši preuzeti odgovornost za obrazovanje svoga djeteta. Ako je dijete kod kuće jer je njegova škola zatvorena zbog pandemije, tada to ne možemo zvati školovanjem kod kuće.

Roditelji koji provode školovanje kod kuće uobičajeno ne rade od kuće istodobno  poučavajući svoju djecu te rijetko provode cijeli dan kod kuće. Trenutačna situacija je potpuno drukčija.

Pokušaj školovanja djece kod kuće vrši dodatan pritisak na roditelje u vrijeme kada je tjeskoba na vrlo visokoj razini. To ne pomaže ni njima ni njihovoj djeci.

Alternativa je dopustiti djeci da se igraju. To je osobito bitno za osnovnoškolsku djecu.

Tijekom slobodne igre, djeca odlučuju što žele raditi, na koji način te kada žele početi i stati s igrom.

Dobrobiti slobodne igre su širokosežne. Kada djeca imaju više mogućnosti za slobodnu igru, njihovo tjelesno i mentalno zdravlje također je bolje. To znatno smanjuje njihovu razinu stresa te, osobito bitno, to olakšava učenje.

DOJAM KONTROLE

Uloga je odraslih pružiti fizički i psihološki prostor te resurse koji podržavaju dječju igru. Oni bi se trebali uključiti ili umiješati u igru samo ako ih dijete to zatraži. Slobodna igra dopušta djeci da slijede svoje interese i može pružiti osjećaj kontrole i samostalnosti, što je posebno bitno u ovome trenutku. Sasvim je u redu dopustiti djeci da nastavljaju s nečim po svome izboru tako dugo dok su sigurna i dok se zabavljaju.

Primjeri aktivnosti koje promiču slobodnu igru uključuju izgradnju skloništa u kući, kostimiranje, igranje plastelinom. Roditelji mogu pomoći tako da sačuvaju kutije, boce i karton koji bi uobičajeno proslijedili u reciklažne spremnike dopuštajući pritom djeci da sama shvate što s tim žele napraviti. Inspiracija može doći i iz prirode: pošaljite djecu u dvorište u lov na kukce ili na promatranje oblaka. Nema veze ako im postane dosadno. Dosada potiče kreativnost.

S obzirom na sadašnje smjernice koje kažu da bi svi trebali ostati kod kuće, dječja će igra nužno biti ograničena. Dobra vijest je to da postoji mnogo odličnih ideja na mreži o tome kako podržati dječju igru. One uključuju aktivnosti obuhvaćene imenom „Dosadno mi je“ koje donose Play Scotland i Play Wales.

Učenje uz pomoć platforme Landscapes nudi ideje za igre povezane uz prirodu, kako za mlađu,  tako i za stariju djecu.

Slobodna igra također može pomoći djeci da otkriju smisao stvarima koje teže mogu  razumjeti.

U sadašnjem kontekstu, to znači da bi roditelji mogli zapaziti da je dječje igranje povezano uz koronavirus ili uz igre u kojima se pojavljuju bolesti ili smrti.

To je sasvim normalno i pomaže djeci razumjeti ono što doživljavaju. Nema potrebe da zaustavljate taj tip igre, ali roditelji bi ju mogli iskoristiti da kasnije razgovaraju o tome ako se osjećaju zabrinuti za svoje dijete.

Roditelji poznaju svoju djecu bolje od ikoga. Pojedina će djeca biti sasvim sretna vježbajući matematiku, jezike, pisanje – ali mnoga druga neće. Bez obzira na to, igra podržava emocionalnu dobrobit svakoga djeteta. Ona im omogućuje određenu razinu kontrole te oslobađa roditelje pritiska da budu zamjenski učitelji istodobno poboljšavajući  mentalno zdravlje cijele obitelji.

Sva djeca svakodnevno trebaju vrijeme i mjesto za igru, sada vjerojatno više nego ikada.

■ NAPOMENA ■ SAD: The Conversation je neovisni izvor za vijesti i stavove koji potječu iz akademske te istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom. ■ izvornik: htheconversation.com ■