Uvođenjem nove Kurikularne reforme često, ako ne i uvijek, na svim stručnim skupovima pričalo se o kreativnosti i inovativnosti u nastavi. Stalno su nam postavljali pitanje jesmo li dovoljno kreativni i inovativni u nastavi.

Ako je netko kreativan i inovativan u nastavi onda smo to upravo mi – učitelji i učiteljice. Onaj tko poželi biti učitelj, rodi se s kreativnošću u sebi. I to nas vodi cijeli život. Upravo sada, ovih dana , kada smo bačeni na milost i nemilost moderne tehnologije , interneta, laptopa, mobitela, tableta i računala pokazujemo koliko smo kreativni i inovativni.

Održavamo nastavu na daljinu i kreativni smo kad noću pokušavamo osmisliti novu nastavnu jedinicu za drugi dan, nove listiće ili pronaći nove zanimljive sadržaje svojim učenicima. Kreativni smo u trenutku kad naši prastari laptopi vrište i otkazuju poslušnost. Inovativni smo kad nam internet više ne radi, baš u trenutku kad učenicima treba nešto poslati, pa se priključujemo na internetski signal mobitela koji poslije skupo plaćamo, no naše male plaće i to mogu podnijeti.

Naše obitelji začuđene su količinom kreativnosti koju posjedujemo dok izmišljamo nova jela, koja su uglavnom u zadnja dva mjeseca postala nejestiva ili svakodnevno pregorena iz razloga što u isto vrijeme dok kuhamo, iščitavamo i ispravljamo netom napisane lektire naših učenika, pa jednostavno zaboravljamo na ručak koji smo trebale ugasiti prije dva sata.

Pokazujemo toliko kreativnosti i inovativnosti koliko nitko ne može ni zamisliti , a ipak kritiziraju naš rad.

Mi smo učitelji i navikli smo na to. Neka kritiziraju i neka pričaju. Mi sami znamo najbolje koliko možemo. Tko nas je pripremao za ovakav oblik nastave? Nitko. Tko je od nas svih položio bilo koji predmet na fakultetu pod nazivom „Nastava na daljinu“? Nitko.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Svaki učitelj zna koliko ima u sebi ideja i zamisli kad povratno dobije radove svojih učenika na uvid. Tada nam ne treba ničije priznanje, jer to priznanje gledamo vlastitim očima kroz uspjeh naših učenika koje smo dobro pripremili i uputili na rad. Upravo takvo priznanje gledam ovih dana.

Oduševljena sam što sam uspjela zainteresirati učenike i skupa s njima osmisliti način kako obilježiti Dan planeta Zemlje. S oduševljenjem gledam njihove projektne radove o vodama. Malo je reći da sam ponosna na sve njih. Uspješno su napravili i oblikovali pčelicu od papira i kartona, a drugu su životinju napravili jer su sami tako željeli. Javljali su mi da im je bilo malo napraviti samo jednu.

I što još reći za kraj? Ja mogu reći samo: Nastava na daljinu uspješno je položena. Kreativna i inovativna. Uostalom, slike govore više od riječi.

■ Piše: Irena ŠEST, učiteljica  ■  OŠ Sesvetski Kraljevec ■