Nastavnici u odgojno-obrazovnom procesu u 21. stoljeću nose veliku odgovornost temeljenu na sustavnoj podršci koja učenicima osigurava napredak te primjeren intelektualni i psihosocijalni razvoj. Razmišljanje o tome dovodi do spoznaje da razvoj školstva ovisi o kompetenciji nastavnika te zahtijeva njihovu pripremljenost za suvremen način poučavanja.

Pandemija bolesti COVID-19 nastavni je proces preselila iz njegova izvornog okružja u digitalno i tako nastavnicima glazbene umjetnosti donijela velike teškoće i izazove koji su uključivali promjenu pristupa, uvođenje novih, katkad i eksperimentalnih metoda te potrebu za digitalnom pismenošću.

Važnost digitalne pismenosti najviše se ističe u STEM području, ali njezina uloga i primjena nije ništa manje zastupljena u humanističkom, odnosno umjetničkom području, poput glazbene umjetnosti. U vezi s navedenim nametnulo se pitanje o pripremljenosti i tehničkoj opremljenosti nastavnika i učenika za izvođenje i praćenje nastave glazbene umjetnosti na daljinu.

Kako bi provjerio kakvim uvjetima raspolažu nastavnici i učenici, autorski trio profesora mentora – koji čine Ozana Bijelonjić, nastavnica glazbene umjetnosti u XV. gimnaziji u Zagrebu, Marko Majstorović, nastavnik glazbene umjetnosti u I. gimnaziji u Zagrebu, te Ivana Petravić, nastavnica glazbene umjetnosti u Gimnaziji Velika Gorica – proveo je temeljito istraživanje koje je dvama anketnim upitnicima obuhvatilo više od 2500 ispitanika.

Istraživanje je provedeno u razdoblju od 8. do 22. ožujka 2021. godine radi provjere unaprijed zadanih nultih hipoteza kojima se pokušalo utvrditi da:

•  ne postoji statistička razlika u zadovoljstvu izvođenja nastave glazbene umjetnosti na daljinu između nastavnika i učenika
•  ne postoji statistička razlika o negativnom utjecaju nastave glazbene umjetnosti na daljinu na zdravlje između nastavnika i učenika
•  ne postoji statistička razlika u osiguranim uvjetima za rad u izvođenju nastave glazbene umjetnosti na daljinu između nastavnika i učenika
•  ne postoji statistička razlika u samostalnoj edukaciji o korištenju i primjeni digitalnih alata između nastavnika glazbene umjetnosti i učenika i da ne postoji statistička razlika u stavovima nastavnika i stavovima učenika o učeničkoj aktivnosti u nastavi glazbene umjetnosti na daljinu u odnosu prema izvornoj praksi.

Za sve podatke izračunani su parametri deskriptivne statistike, a normalitet podataka provjeren je Kolmogorov-Smironovljevim testom te je utvrđeno da rezultati ne odstupaju znatno od normalne distribucije. Valjanost hipoteza ispitana je primjenom t-testa za nezavisne uzorke, kao i za statističku značajnost razlika u aritmetičkim sredinama odgovora ispitanika.

Sve navedene informacije i statistički potvrđene analize koje autori navode u znanstvenoistraživačkom radu Stavovi nastavnika i učenika o iskustvima tijekom izvođenja nastave glazbene umjetnosti na daljinu, koji je objavila Hrvatska znanstvena i istraživačka mreža CARNET, važni su pokazatelji daljnje potrebe za poboljšanjem potpore nastavnicima i učenicima u izvođenju i pohađanju nastave glazbene umjetnosti na daljinu.

Jednako tako pripremom i provođenjem istraživanja, a zatim i obradom dobivenih podataka autori su još jednom uočili da će sveopća primjena digitalnih alata, interdisciplinarni pristup i metode aktivnog učenja i poučavanja osigurati daljnji razvoj suvremenom nastavniku i njegovu učeniku što će rezultirati konstruktivističkim pristupom nastavi koji počiva na pretpostavci da se proces učenja zbiva s pomoću osobne konstrukcije i rekonstrukcije znanja te je osnova suvremenog školstva.

Navedeni znanstvenoistraživački rad možete preuzeti i pročitati u nastavku.

■  Piše: Ozana Bijelonjić, prof. glazbene umjetnosti | XV. gimnazija Zagreb ■