„Sve u svemu, dobro je vratiti se!“ kaže Shirley Jacobsen, ravnateljica osnovne škole u Danskoj.

Nakon pet tjedana izolacije, škole u Danskoj ponovno počinju s radom, međutim mnoge od mjera ostaju i dalje na snazi radi očuvanja socijalne (fizičke) udaljenosti. Ravnateljica kombinirane osnovne škole, danske i međunarodne, iz Kopenhagena nudi detaljan izvještaj o tome kako izgleda školski život u novim uvjetima.

Učenici su u pokretu i hodaju prema školi, učitelji se pripremaju za novi školski dan, djeca uče u učionicama i igraju se na suncu, sretna što su opet sa svojim prijateljima i učiteljima. Stisak koronavirusa popušta.

Sve u svemu, dobro je vratiti se!

Međutim, usprkos tomu što smo se u tjednu za nama vratili u škole, to još uvijek nisu normalni školski dani i radimo u izrazito drugačijem okruženju po uputama danskih zdravstvenih vlasti.

Danska je bila jedna od prvih zemalja koja je uvela izolaciju, 11. ožujka, da bi osigurala da se zdravstveni sustav može nositi s epidemijom. Iako su se četiri tjedna izolacije činila  nestvarnima i kao iz nekog filma, većina je stanovništva slijedila upute i pridržavala se restrikcija.

Zahvaljujući tomu, ukupni je broj zaraženih koronavirusom nakon 1. travnja počeo opadati. Kad je premijer najavio da će prva dionica ponovnog otvaranja društva 15. travnja uključivati i osnovne škole i vrtiće, značilo je to povratak dobrih vijesti.

■  Priprema za ponovno otvaranje ■

Kako naša škola objedinjuje dansku i međunarodnu školu, zadatak nam je bio pripremiti učitelje, osoblje, roditelje i 310 osnovnoškolaca za povratak.

Vrijedno je naglasiti da u Danskoj tijekom prve faze ponovnog otvaranja škola djeca od prvog do šestog razreda mogu pohađati školu dok srednjoškolci još uvijek moraju ostati kod kuće i nastaviti s učenjem na daljinu.

Štoviše…

Neki roditelji nisu bili zadovoljni najavljenim pristupom: smatrali su da se djecu iskorištava kao „pokusne kuniće“ te su bili vrlo zabrinuti zbog slanja djece u školu.

Stoga je naš zadatak bio roditeljima pružiti jasne informacije u vezi sa svim mjerama koje moraju biti provedene da bi se postigla sigurnost djece.

Da bih to ostvarila, na Veliki petak napisala sam dugo e-pismo roditeljima u kojem do detalja objašnjavam sve što ćemo napraviti, a zatim još jedno na Uskrsni ponedjeljak; jedno nakon prvog dana nastave i još jedno nakon tri dana nastave, kako bih osigurala da roditelji znaju točno što se događa i kako se primjenjuju uspostavljene mjere sigurnosti.

To je bilo osobito bitno zbog toga što roditeljima nije dopušten ulazak u školu te s učiteljima mogu razgovarati jedino e-poštom postavljajući im sva pitanja koja im se javljaju.

Isto tako, bilo je esencijalno uvjeriti one obitelji koje imaju članove u visokorizičnoj skupini da je sasvim u redu ako njihova djeca ostanu kod kuće; djeci će se materijali za rad i dalje dostavljati u njihove domove, a učiteljima koji su u istoj situaciji također bi se dopustio rad od kuće.

Sve nejasnoće, i za škole i za roditelje, otklonjene su ključnom porukom: „Slijedimo  službene upute danskih zdravstvenih vlasti.“

Stoga, kako je ponovno biti u školskim klupama?

■  Kako smo uspjeli ponovno otvoriti škole? ■

Zahvaljujući tomu da su vijesti o ponovnom otvaranju stigle upravo prije Uskrsa, tijekom uskrsne stanke bilo je mnogo planiranja i razmišljanja o tome kako će se ponovno otvaranje škola ostvariti.

Naime, poučavanje i vođenje škole pri čemu se održava udaljenost od dva metra između svakoga djeteta, nije lako.

Da bi se uspješno slijedile te upute, moralo je doći do bitnih promjena u organizaciji školskoga života:

• Dva puta dnevno čistimo sve stolove sredstvom za dezinfekciju, kao i kvake, igrališta i druga kritična područja.
• Dolasci i odlasci raspoređeni su po godištima (razredima), stoga djeca ulaze u školu jedno po jedno.
• Djeci je rečeno da dolaze u školu s temeljito opranim rukama. Ruke moraju oprati dezinfekcijskim sredstvom koja su postavljena na ulazima u školu te u učionicama.
• Djeca sa simptomima moraju ostati kod kuće 48 sati. Djeca koja u školu dođu sa simptomima, odmah se šalju kući, što se pokazalo otežanim u vremenu peludnih alergija.
• Osoblje je ograničeno na rad samo u jednom ili dvama razrednim odjelima te samo u određenim zgradama.
• Svaki je razredni odjel podijeljen u dvije učionice, a neki se koriste vanjskim prostorima za boravak i poučavanje.
• Asistenti i predmetni učitelji pomažu učiteljima razredne nastave u poučavanju u dvjema prostorijama, a većina honorarnog osoblja sada radi u punom radnom vremenu.
• Razredi se izmjenjuju u igri na za to predviđenim područjima, a djeca se igraju samo s djecom iz istog odjela.
• Sva djeca moraju biti samoopskrbljena svim potrebnim za taj dan: moraju donijeti vlastiti ručak, piće i školski pribor jer ne smiju ništa posuđivati od svojih kolega.
• Roditeljima i posjetiocima uopće nije dopušten ulazak u prostor škole.

■  Kako se djeca nose s takvom situacijom? ■

Uvođenje svih tih mjera predstavljalo je velik izazov, ali usprkos promjenama, uočavamo  mnogo toga pozitivnoga.

Možemo vidjeti rast i napredak djece uslijed zadataka i odgovornosti koje takvo postupno otvaranje donosi. Kako se učitelji ne smiju previše približiti učenicima, djeca sada još više uče o tome koliko je bitno da sami evaluiraju svoj rad razvijajući pritom i  svoju refleksivnost (misaonost).

Također, uče biti samostalnija jer je pomoć odraslih ograničena pa i kad je riječ o manjim dnevnim postignućima poput otvaranja boce s vodom.

Blagoslovljeni smo što u našoj školi imamo prekrasan park u kojem se djeca mogu igrati, ali i ovdje možemo vidjeti da su djeca ponosna na odgovornost koju osjećaju tijekom pridržavanja mjera društvene (fizičke) distanciranosti.

Zapazili smo da smišljaju i nove igre u kojima je društvena (fizička) udaljenost osnovni dio igre.

Ukratko, djeca su sretna što su se vratila te iako smo još uvijek u izvanrednom stanju, vidimo da nam snažne vrijednosti, zajedništvo te jasna komunikaciju pomažu u održavanju sigurnog i zdravog okruženja za djecu, osoblje i učitelje.

■  Kako su se učitelji morali prilagoditi? ■

Iako je otvaranje škola u izvanrednim i nepoznatim okolnostima predstavljalo izazov, učitelji su se dobro prilagodili i preuzeli nove zadatke.

Primjerice, učitelji sa skraćenim radnim vremenom zaduženi za učenike s posebnim potrebama ili druge posebne oblike poučavanja, sada su preuzeli polovicu razrednoga Primjerice, učitelji sa skraćenim radnim vremenom zaduženi za posebne oblike poučavanja, sada su preuzeli polovicu razrednoga odjela i poučavaju učenike predmetima koje u dosadašnjem rasporedu nisu poučavali, poput matematike.

Svi učitelji imaju novi raspored jer imaju i različite stanke za odmor. U zbornici se istovremeno smiju nalaziti najviše dva ili tri učitelja.

Mnogi donose vlastitu termosicu s kavom kako ne bi morali dodirivati lončić u zbornici. Toliko je sitnica, ali sve su bitne!

Roditelji su, u većini slučajeva, pozitivno reagirali na povratak u školu. Međutim, neki su bili skeptični po pitanju slanja svoje djece natrag u škole, ali nakon što su vidjeli mjere koje smo uveli, pomogli su prenijeti poruku ostalim roditeljima o tome koliko skrbimo za njihovu djecu.

To znači da…

■  Što dalje? ■

U budućnosti ćemo se morati vratiti na uporabu jedne učionice po razrednom odjelu da bismo imali mjesta za srednjoškolske učenike.

Ne znamo kada će se to dogoditi, ali pronaći ćemo način da svi budu sigurni pri povratku u školu.

Znamo da će nam naša sposobnost prilagodbe, komuniciranja i pomaganja jednih drugima pomoći pri ulasku u sljedeću fazu otvaranja škola.

Ovo su zasigurno neobična vremena, međutim, ako budemo surađivali i ako svatko ispuni svoju ulogu, očekuje nas uspješno ponovno otvaranje društva.

■ NAPOMENA ■ piše: Shirley JACOBSEN, ravnateljica Međunarodne osnovne škole u sklopu Međunarodne škole Rygaards u Kopenhagenu u Danskoj ■ VELIKA BRITANIJA: TES je mrežna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i područja te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati obrazovne djelatnike širom svijeta ■ izvornik: www.tes.com ■