Izolacija. Dan devetnaesti. Sunce na zalasku miluje mi lice kroz zatvoren prozor na petom katu jedne zgrade na kraju velikoga grada. Devetnaest je sati, a ja sam za računalom od osam ujutro.  Upravo kad sam namjeravala kliknuti mišem i zalupiti vratima svoje virtualne učionice, zasvijetlila je obavijest.

Novi mail.

Ponovno zavirujem u virtualnu učionicu i vidim da se javlja jedna mama. Želim li otvoriti tu poruku? Možda žele da komentiram jutrošnju zadaću? Ipak je moja znatiželja jača. Otvaram poruku koja me oduševljava.

Učenica Iskra i mama Irena prave su umjetnice. Šalju mi fotografije onoga čime su se bavile toga dana u svom stanu u srcu velikoga grada. One ne troše vrijeme. One ga iskorištavaju maksimalno. Danas su šetale virtualnim muzejima i pala im je na pamet fenomenalna ideja – stvoriti izložbu u svome stanu s izlošcima po uzoru na poznata svjetska umjetnička djela. Pri pogledu na ta djela srce mi je brže zakucalo.

Svaku izložbu valja i opisati kako bismo je približili publici pa sam ih ljubazno zamolila nekoliko rečenica.

NAPISALE SU SLJEDEĆE:

„René MAGRITTE [1898. – 1967.] bio je belgijski nadrealistički slikar. Poznat je po duhovitim slikama na kojima je svakodnevne predmete stavljao u nemoguće [nadrealističke] odnose. Suvremenik mu je bio Salvador Dalí, jedan od glavnih predstavnika nadrealizma [slika Lobster Telephone iz 1936.].

Iskra i ja smo te ,lude’ slike pokušale napraviti doma, od onoga što imamo u stanu. Pa smo tako napravile svoju verziju Magritteovih slika Hegelovi praznici [kišobran], Oženjeni fratar [jabuke s maskama], Varka slika [lula], Ljubavnici [nas dvije sa zamotanim glavama] i još neke…. Iskri je to strašno zabavno, ona Renea Magrittea zove Real Madrid . A osim što joj je zabavno, vidim da te slike njoj ostaju u sjećanju i prepoznaje ih kad ih vidi. Tako da ćemo na isti način probati proći kroz kompletnu povijest umjetnosti.

Dijete Iskra i mama Irena“

Dok vam ovo, pišem sunce je već sišlo s obzora, ali ne i s moga lica. Divno mi je surađivati s roditeljima i učenicima. Ipak nije sve crno u ovoj izolaciji. Katkad je dobro da nam je dosadno.

Dosada zna iznjedriti fenomenalne stvari, ideje, djela…  Nadam se da će ovaj tekst potaknuti i druge na stvaranje i na kreativnost. Budimo jedni drugima poticaj i podrška! Život je lijep, makar bio i u izolaciji!

■  autori: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b,  zajedno s malom Iskrom i mamom Irenom ŠEKEZ SESTRIĆ  ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■ Dugogodišnja učiteljica u školi u srcu Zagreba. Za sebe mogu reći da volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svaki tjedan izvode neke pokuse, pripremam učenike za LIDRANO, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte „eTwinning”. ■