Nikola je Mihočka ime koje se našlo na popisu 504 nagrađena odgojno-obrazovna djelatnika kojima je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u listopadu dodijelilo Godišnju nagradu. Par mjeseci ranije, u veljači, ovaj je nastavnik informatike u Osnovnoj školi Đurđevac pažnju privukao promocijom u najviše učiteljsko zvanje – učitelj savjetnik. Shodno tome, zaputili smo se u taj dio Podravine kako bismo ga upoznali i otkrili što i kako radi.

– Bilo mi je drago vidjeti vlastito ime na popisu nagrađenih učitelja. Smatram to velikim priznanjem jer u sustavu obrazovanja ima 60 tisuća zaposlenika, a ja sam među jedan posto najboljih i na to sam ponosan. – govori nam Mihočka sjedeći za stolom informatičke učionice o Godišnjoj nagradi dodajući kako ga je predložio njegov kolektiv što mu je izuzetna čast. […]

Informatika bi trebala biti obvezan predmet

[…] Godinama se raspravlja o tome treba li informatika biti obvezan predmet. Pomak nabolje, u skladu s vremenom, ostvaren je time što je informatika danas obvezna u petome i šestome razredu te izborni predmet za učenike od prvoga do četvrtoga razreda, kao i za učenike sedmoga i osmoga razreda. Za struku je, priča nam Mihočka, godinama bilo razočaravajuće što učenici mogu birati hoće li ili ne slušati i učiti o onome što svakodnevno koriste i što je nužno savladati jer, podsjetimo, na internetu vrebaju razne opasnosti. Možemo li uopće zamisliti život bez računala?

– Situacija je do nedavno bila frustrirajuća, bilo nam je žao što je odgovorni nisu prepoznali. Sada je bolje, ali voljeli bismo da informatika postane redovan predmet, barem još u sedmome i osmome razredu kako bi bila uvjet za upisivanje u srednje škole. Danas većina srednjih škola ovisi o tome predmetu, a od učenika se ne traže ocjene kako bi se u te smjerove upisali. – pojašnjava Mihočka.

Autor je informatičkih udžbenika iz kojih uči oko 100 tisuća učenika

Trećina gradiva otpada na programiranje kojim se, tvrdi, razvijaju sposobnosti poput organizacije, razlučivanja bitnoga od nebitnoga te stvaranja strategija razlučivanja problema. Ostale sate Mihočka govori o modernim tehnologijama, internetu, programima Office paketa i sigurnosti djece u kontaktu s računalima.

– Djeca su posvuda ista. Nemam problema s disciplinom, to su pametne glave koje vole slušati i učiti. Teško je očekivati da dva sata budu ukipljeni, moraju biti veseli i vedri. Iz svakoga želim izvući najbolje. Jedni su odlični programeri, drugi rade iznimne prezentacije. Važno je da se osjećaju ugodno, uče i razvijaju svoje talente i interese. – mišljenja je, prema našem iskustvu, iznimno pristupačan nastavnik.

Da Mihočka u djelo provodi vlastite riječi, one prema kojima učitelj mora biti aktivan član društvene zajednice, svjedoči njegov rad. Voditelj je Županijskih stručnih vijeća učitelja informatike u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Centra izvrsnosti za informatiku u istoj županiji, tajnik Zajednice tehničke kulture Grada Đurđevca i predsjednik Šahovskog kluba Picok , Đurđevac.

– Kolega Tomislav Ostojić i ja prije pet godina smo pokrenuli projekt Ljetne škole programiranja i robotike. Odaziv je bio sjajan, svake smo godine imali preko stotinjak djece. Đurđevčani prepoznaju važnost tih područja. Iznimno mi je drago što je informatička pismenost u Đurđevcu i okolici visoka. Veseli me što bismo od iduće godine trebali imati fakultet gdje bi se studirala informatika. – svjedoči Mihočka.

Uloga mentora državnog prvaka prije osam godina otvorila je vrata nove suradnje. Kako je njegov učenik osvojio prvo mjesto, tako mu je stigao upit glavnoga urednika nakladničke kuće želi li napisati priručnik za pripremanje učenika za natjecanje.

• 

• 

• 

• 

– Otkrio sam sve tajne i metode kako sam pripremao učenike. Inzistiram na dijeljenju znanja kako bismo se svi podigli, ne treba biti sebičan. Priručnik mi je otvorio druge mogućnosti. – priča suautor sedam kompleta informatičkih udžbenika za prvi, drugi, treći, peti, šesti, sedmi i osmi razred u izdanju Školske knjige.

– Ponosan sam što oko 100 tisuća učenika iz cijele Hrvatske uči informatiku iz udžbenika koje sam pisao. Bilo je to prekrasno iskustvo. – dodaje.

Najteže pitanje u svemiru: Što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu?

Najprije glasovi učenika koji su pred vratima učionice čekali trenutak za ulazak, a zatim i školsko zvono, ukazali su nam kako je vrijeme za privođenje razgovora kraju. Prije no što smo napustili đurđevačku osnovnu školu, svjesni nemogućnosti da se na pitanje odgovori kratko, nagrađenom smo nastavniku postavili vjerojatno najkompleksnije pitanje u svemiru:  Što misli o hrvatskom obrazovnom sustavu?

– Prije 3000 godina shvaćeno je da su učitelji stupovi društva, da je obrazovanje najvažnije područje djelovanja. Od davnina su najnaprednije civilizacije ulagale u obrazovanje i kulturu. Žao mi je što iz povijesti nismo naučili ono što smo trebali. Situacija se popravila, ali svjedočili smo prošlogodišnjem, najvećem prosvjedu prosvjetara u povijesti Hrvatske. Tužno je što do takvih situacija dolazi. Ti se ljudi, među kojima sam i ja bio, ne bore, kako se banalno pokušava pokazati, za povišicu od nekoliko posto, već za društvo koje će se temeljiti na znanju, koje će cijeniti svoje učitelje, znanje, pošten rad i napredak. Dok to najodgovorniji u državi ne shvate, dotad će društvo tapkati na mjestu. Kao vječiti optimist vjerujem da će biti sve bolje, vjerujem da ćemo za nekoliko godina biti zemlja znanja, jedno od najnaprednijih društava u Europskoj uniji. – zaključuje Mihočka. [ Cijeli tekst pročitajte OVDJE ]

■ IZ DRUGIH MEDIJA ■ epodravina.hr ■  Foto: Ivan Balija  ■