Primjećujući svakodnevno, ali i na ekskurzijama, u školi je nužno učiti i primjenjivati pravila bontona. Tako sam sa svojim učenicima održala dvosat Sata razrednika posvećen isključivo ovoj temi.

Željeli smo ispreplesti međupredmetne teme, a svakako je ovaj primjer primjenjiv i za 2. i 3. ciklus.

Izdvajam dva područja: Osobni i socijalni razvoj i Zdravlje.

2. ciklus | osr B.2.2. Razvija komunikacijske kompetencije i osr B.2.4. Suradnički uči i radi u timu.

3. ciklus | osr B.3.1. Obrazlaže i uvažava potrebe i osjećaje drugih; osr B.3.2. Razvija komunikacijske kompetencije i uvažavajuće odnose s drugima; osr B.3.4. Suradnički uči i radi u timu.

3. ciklus | zdr A.3.1 / A. Pravilno organizira vrijeme za rad i odmor tijekom dana; zdr A.3.2 / A. Opisuje pravilnu prehranu i prepoznaje neprimjerenost redukcijske dijete za dob i razvoj;  zdr A.3.2 / C. Opisuje važnost i način prilagođavanja prehrane godišnjem dobu i podneblju.

Iz knjige Bonton za djecu i mlade Sheryla EBERLYA, koju je izdala Školska knjiga, saznali smo osnove bontona te su dva učenika morala napraviti prezentaciju koju su ostali pažljivo poslušali. Unaprijed su svi dobili određene zadatke i svatko je morao donijeti nešto od „pribora“ jer se veći dio bontona odnosio na odlazak u goste i ponašanje za stolom te u restoranu.

Učenici su trebali donijeti: veliki stolnjak, kišobran, nekoliko pari kućnih papuča, poklon vrećicu s kavom, buketić cvijeća (umjetnog, samo za ovu priliku, da „ne troše“), bijelu košulju i konobarski ubrus, po četiri duboka, plitka i mala tanjura, četiri kompleta pribora za jelo, različite pladnjeve, grabilice raznih vrsta, zdjelu za posluživanje juhe, zdjelice za salatu, kompot, puding, salvete, posude za začine i još puno, puno potrebnih sitnica…

„Posjet tetki“ uključivao je apsolutno svaki detalj: odlaganje kišobrana, skidanje obuće pri ulasku u nečiji stan, mali znak pažnje (kava, čokolada ili cvijeće). Jedan je učenik čak glumio „vješalicu za odjeću“ jer u učionici nismo imali ništa slično. Kao i uvijek na našim satima humor je bio sveprisutan.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Potom je prezentirano pravilno postavljanje stola i kod kuće, i u restoranu. Koristili smo se internetskim izvorima i „pravim, ozbiljnim“ postavljanjem i žličica za kompot, i vilice za kolač, i čaša za vodu, i vino. Kultura nazdravljanja (isključivo za „odrasle“) izazvala je salve smijeha jer su učenici glumili stvarnu obitelj (npr. tu su bili i stariji sin, ali i mlađi koji je tek prohodao – doslovno na koljenima pri ulasku). Učenik-konobar pokazao je izuzetan interes i trudio se što bolje odigrati zahtjevnu ulogu. Uz to, govorili smo i o pravilnoj prehrani važnosti i načinu prilagođavanja prehrane godišnjem dobu i podneblju. Dakako da su razvijali komunikacijske kompetencije i uvažavajuće odnose s drugima te suradnički učili i radili u timu.

Ovim primjerom iz prakse učenici su spoznali da uljudno ponašanje znači iskazivanje poštovanja prema drugim ljudima, ali i kontroliranje vlastitih emocija, prohtjeva i želja. Takvo je ponašanje uvijek potrebno kako bi se uspostavili i održavali skladni odnosi među ljudima i kako bismo doprinijeli općoj kvaliteti življenja svih nas.

■ Napisala: Jasminka VRBAN, prof. hrv. jezika, učiteljica izvrsna savjetnica ■ OŠ „Tin Ujević“, Osijek ■