Bliži se kraj još jedne nastavne godine. Tijekom godine na policama uz radni stol gomilaju se razne knjige, priručnici, papiri, rokovnici, ceduljice. U ovo doba počinjem ih polako prelistavati i odvajati potrebne od nepotrebnih. Listajući neke stare stranice, naišla sam na tekst na požutjelome komadu papira.

„Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu’

– Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna… I tad mi na jednom pred očima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiću madeleine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih došao u njenu sobu da je pozdravim… Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.“

Tako započinje svoju priču Marcel PROUST u svom djelu ‘U potrazi za izgubljenim vremenom”.

Naše vrijeme nipošto nije izgubljeno, ali je ispunjeno toplim mirisnim sjećanjima. Ta je sjećanja pobudilo prebiranje po prastarim papirima i ispijanje čaja u predvečerje na petome katu jedne zgrade na rubu velikoga grada.

 Sjetila sam se kako smo se kao razred uključili u krasni eTwinning projekt Popijmo šalicu čaja. Bilo je to gotovo prije tri godine kad su moji đaci prvaci bojažljivo hodali hodnicima velike škole.

Uživali smo u trenutcima ispijanja čaja pred kraj nastavnoga dana. Obično bismo u ruke uzeli neku zanimljivu knjigu i udobno se smjestili u neki mirniji kutak učionice. U jednoj ruci knjiga, a u drugoj šalica čaja. Pa tko ne bi zavolio čitanje!

 Učionicom se prelijevala neka milina i toplina u zimska prijepodneva. Učenici su uzimali gutljaj po gutljaj i knjige i čaja. Vladala je ugoda koja je ostavljala neke tople tragove na srcima.

• 

• 

• 

• 

• 

✿ Volimo čitanje! Volimo tu šalicu čaja! Volimo čitanje uz čaj!

Sljedećega tjedna organizirat ćemo zadnju čajanku u trećem razredu. Mora biti posebna. Pripremit ćemo sve za čajanku u vrtu. Ponovit ćemo sve o proljeću uz šalicu čaja, a zatim promatrati prirodu koja nas okružuje i razgovarati što smo sve lijepo u školi doživjeli, uz šalicu čaja.

Nadam se da će ih kad odrastu miris čaja podsjetiti na ove slatke male trenutke njihova bezbrižnoga djetinjstva.

✿ Popijte šalicu čaja sa svojim učenicima! Stvarajte mirisne tragove u njihovim srcima…

 ■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■