…sve ono što smo godinama stvarali, ono čime smo se ponosili i u što smo unosili i dio sebe – pretvorilo se u pepeo.

Nakon prvotnog šoka i zaprepaštenja, valjalo je krenuti ispočetka. Uz pomoć dobrih ljudi, knjižnica, škola, izdavačkih kuća…počeli smo stvarati novu knjižnicu. Stizale su donacije iz svih krajeva naše zemlje, nekoliko i iz susjednih država, dirljive poruke, tople želje, riječi pune podrške i suosjećanja. Posebno smo zahvalni Višnji Biti, novinarki Hrvatskoga radija, jer je upravo ona u svojim emisijama potaknula ljude, one koji su davno završili škole, one koji još idu u školu – svoje slušatelje – da nam šalju knjige, da nam pišu, suosjećaju s nama. Išli smo u Varaždin, Zagreb, okolna mjesta Siska, diljem Hrvatske po naše poklone, ljudi su i osobno dolazili, javljali se i to nam je dalo još više snage i volje da stvorimo novu knjižnicu. Naš Grad i Županija također su sudjelovali u obnovi knjižnice.

U početku je ona bila u jednoj učionici, knjige su stajale i na podu, naša nam je gradska knjižnica ustupila nekoliko polica, nastava se odvijala normalno, djeca su zaživjela s problemima koje smo tada imali. Posuđene knjige vraćane su na vrijeme, odvijale su sve aktivnosti pa čak i s više žara, učenici su i sami sudjelovali u akciji „Poklonimo knjigu svojoj školskoj knjižnici” i tako se pomalo stvarao novi knjižni fond.

• 28. listopada 1997. knjižnica je u potpunosti obnovljena.

Ponovo postaje pravo srce škole i svake je godine na policama bilo sve više knjiga (danas ih imamo više od 8000), prostor je ugodan i topao. Već dvadeset godina ovdje se živi zaseban, kreativan, raznolik život. Ne posuđuju se samo knjige za lektiru, osim knjiga učenici se služe i drugim izvorima znanja, ovdje se održavaju nastavni satovi (posebno oni vezani uz knjižnični odgoj i obrazovanje), zatim susreti s književnicima, druženja, kreativne radionice, rado nam dođu i roditelji, knjižnica je izvor informacija i novih saznanja i naši učenici ovdje rado borave. Nabrajati sve aktivnosti, projekte, događanja trajalo bi predugo. Važno je reći da smo uključeni u nekoliko projekata vezanih uz promicanje knjige i čitanja [što je važno naročito danas, uz veliku konkurenciju ostalih medija], surađujemo i s jednom školom iz Maribora, naša škola već nekoliko godina nosi naziv Poduzetna škola, mnoge su aktivnosti već postale tradicionalne: kviz „Knjiga, moj prijatelj”, Noć knjige, nekada Tulum s(l)ova, na kojem smo prve godine zauzeli visoko 2. mjesto u Hrvatskoj, bajkaonice – pričanje priča učenicima 1. razreda, uz poklon – straničnik, učenicima petih razreda početkom školske godine čitamo odlomke iz lektirnih djela „Ah, ta lektira” i radimo još mnogo, mnogo toga u ovom lijepom prostoru naše škole. Nažalost, već nekoliko godina ne možemo u potpunosti obnavljati knjižni fond zbog nedostatnih sredstava (nekad je Ministarstvo obrazovanja osiguravalo sredstva za nabavu lektirnih djela i stručne literature) pa se i tu snalazimo na razne načine. No, ono što je najvažnije – naša je knjižnica zaista srce naše škole i već odavno ona nije samo „spremište knjiga, nego mjesto na kojem su okupljene mnoge ljudske duše, jer knjiga nije predmet nego ljudsko biće”, kako je rekla naša Višnja Šeta, knjižničarka po kojoj ime nosi nagrada za izniman doprinos školskom knjižničarstvu.

Ponosimo se svojom školskom knjižnicom i željeli smo obilježiti 20 godina svih lijepih trenutaka provedenih u njoj. U programu koji su pripremili članovi skupine Mladih knjižničara i Čuvara baštine još smo jednom dokazali koliko nam znači naša knjižnica. S nama je ponovo bila i Višnja Biti i snimila emisiju o knjižnici, bivši učenik Igor Groza, koji je svojim automobilom dovozio knjige iz svih krajeva naše zemlje, dragi gosti – predstavnici Grada, Županije, izdavačkih kuća, naše Matične službe. Dobili smo i himnu knjižnice koju je skladala Anita Sužnjević, danas učiteljica glazbene kulture, a i sama nekadašnja učenica. Bilo je to zaista lijepo i dirljivo druženje.

…..

Jadranka GROZA, prof. | stručna suradnica, knjižničarka savjetnica | OŠ Braća Bobetko, Sisak