Novo je vrijeme izazvano pandemijom promijenilo načine, metode i oblike rada u školama diljem svijeta. Nastava se iz učionica premjestila u online svijet. Kad smo početkom 2019. godine započeli pisanje aplikacije za naš Erasmus + KA2 projekt, projekt On the traces of the @ncient Europe nije bilo pandemije te su sve aktivnosti planirane i organizirane bez ograničenja.

Dolaskom pandemije i lockdowna u Republici je Hrvatskoj i diljem Europe naša druga mobilnost bila otkazana. Dvije godine projekta, na koliko je projekt odobren, polako su prolazile, a održala se samo prva mobilnost u Austriji. 

Kako se svijet polako vraćao u normalu pa su i putovanja opet postala svakodnevna, tako smo jedva dočekali našu mobilnost u češkom gradiću Ivančice, blizu Brna. Sama mobilnost On the Northbound of the River Danube trajala je od 2. do 4. ožujka, a dan prije početka i nakon završetka iskoristili smo za razgled grada Brna.

Ivančice, grad u neposrednoj blizini Brna, mali je gradić s tek desetak tisuća stanovnika. Glavni je ponos grada slikar Alfons Mucha koji je tamo rođen i odrastao.

Škola je domaćin bila Základní škola T. G. Masaryka Ivančice, a na mobilnost su došli učitelji iz projektnih partnerskih škola. To su, osim nas, Italija, Grčka i Austrija. 

PRVI smo DAN MOBILNOSTI, nakon pozdravnog govora i kratke priredbe, prošetali razredima te dobili uvid u nastavu raznih nastavnih predmeta (job shadowing).

Gotovo sve učionice imaju pametnu ploču, a iznad nje veliku zelenu ploču koju po potrebi po ugrađenim vodilicama spuštaju dolje. Zanimljivo je vidjeti velike zelene ploče kako prekrivaju gotovo cijeli zid na dva metra visine. Učitelji kažu da je to rješenje koje im omogućuje rad i kad tehnika zakaže.

• 

• 

• 

Nakon uvida u nastavu zaputili smo se u centar Ivančica gdje nas je u svom uredu ugostio gradonačelnik Milan Buček te njegovi zamjenici Jaroslav Sojka i Roman Sladek. Gradonačelnik je svečanim ručkom otvorio našu mobilnost. 

• 

• 

• 

• 

Nakon svečanog ručka mladi student Benjamin Juran predstavio nam je svoju društvenu igru čiji je naglasak na učenju rimskog načina života. Igra je komplicirana te ju je potrebno pratiti na više razina – novac, poslovice te kartice  i poteze suigrača. Igra se igra po nekoliko sati kako bi se završila. Mi nismo došli do kraja, ali želimo misliti da nam je toliko dobro išlo da bismo zasigurno pobijedile.

• 

• 

• 

• 

• 

DRUGI smo DAN MOBILNOSTI započeli putovanjem autobusom prema austrijskoj granici, do grada Mikulova. Tamo smo posjetili Arheološki institut gdje smo saznali sve o ostatcima rimskih logora koji su se nalazili baš na mjestu Instituta.

• 

• 

Uslijedio je posjet  izložbi The Romans and Germans in the Region Under Palava koja se nalazi u podrumima ispod Zavičajnog muzeja. U podrumima se spomenutog muzeja nalaze brojni predmeti poput igli, posuda, odjeće, kostiju, dva groba s posmrtnim ostatcima iz razdoblja rimske okupacije tog područja.

TREĆI je, UJEDNO I ZAVRŠNI DAN MOBILNOSTI, započeo još jednim job shadowingom u školi te dogovorima o dvije preostale mobilnosti – u Hrvatskoj i Italiji.

Prisustvovali smo aktivnostima razredne te predmetne nastave (Matematika, Povijest, Fizika i Informatika).

• 

• 

Partnere smo iz partnerskih škola darivale poklonima koji nose obilježja naše države – vrećice s logom, licitarska srca, mirisne vrećice lavande, turističke prospekte te magnetiće. Sav je promotivni materijal donirala Hrvatska turistička zajednica te Turistička zajednica grada Zagreba.

• 

• 

• 

Ravnateljica nam je škole Jana Dvořáková uručila certifikate za sudjelovanje na mobilnosti te održala kratak govor o važnosti Erasmus projekata.

• 

• 

Kraj smo mobilnosti obilježili radionicom izrade staklenih kuglica. Tehnika izrade staklenih kuglica nije jednostavna te je potrebno pažljivo i ravnomjerno vrtjeti kuglicu kako bi ispala okrugla, a ne spljoštena.

• 

• 

• 

Nakon završetka mobilnosti zaputile smo se iz našeg malog gradića u obližnje Brno gdje smo provele pravi turistički dan – šetale smo i obilazile turističke atrakcije grada, istraživale male skrivene slastičarnice i restorane te se jednostavno izgubile u gradu koji nas neodoljivo podsjeća na naš Zagreb.

■ Piše: Natalia ROGOZNICA NAĐ | Anita LETICA | OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■