“Kad se male ruke slože, sve se može.” Ta poznata izreka nije samo lijepa misao nego i svakodnevna stvarnost u razredu kada djeci damo priliku da uče surađujući, krećući se i igrajući se. 

Današnji učenici odrastaju u svijetu ispunjenome informacijama, brojnim obvezama i stalnim očekivanjima. Njihova svakodnevica često je ubrzana, a vremena za spontanu igru i druženje sve je manje. Upravo zato škola može i treba biti mjesto na kojem će dijete, osim stjecanja znanja, razvijati samopouzdanje, osjećaj pripadnosti, empatiju i socijalne vještine.

♦  Vođena tom mišlju, u svom sam razredu pokrenula projekt „ZABAVLJAM SE I U RAZREDU“, koji traje od prvog do četvrtog razreda osnovne škole i provodi se u svim nastavnim predmetima.

♦  CILJ PROJEKTA nije samo usvajanje nastavnih sadržaja, nego stvaranje razreda u kojem se djeca osjećaju sigurno, prihvaćeno i motivirano za učenje.

Aktivnosti se temelje na kratkim koncentracijskim igrama koje uključuju cijeli razred. Učenici stoje ili sjede u krugu, promatraju jedni druge, surađuju, razmišljaju i rješavaju zadatke s pomoću pokreta.

♦  IGRE SU PRILAGODLJIVE SVIM NASTAVNIM PREDMETIMA – od hrvatskog jezika i matematike do prirode i društva, glazbene ili likovne kulture. Prije svake aktivnosti učenici dobivaju jasne upute, a nakon završetka slijedi razgovor. Zajedno promišljamo što smo naučili, kako smo se osjećali, što nam je bilo izazovno i na koji način možemo biti još uspješniji. Upravo ta refleksija djeci pomaže razvijati svijest o vlastitom učenju. Jedno od najvažnijih pravila projekta jest da nema ispadanja iz igre, nema pobjednika ni gubitnika. Ne postoji pogrešan odgovor ni pogrešan pokret. Svako dijete sudjeluje svojim tempom i prema svojim mogućnostima. Učenici koji u početku nisu spremni uključiti se mogu samo promatrati. Vrlo brzo, potaknuti pozitivnom atmosferom i podrškom vršnjaka, sami požele postati dio aktivnosti. Na taj način razvijaju sigurnost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti skupini.

Igra koja mijenja razrednu klimu

Već nakon nekoliko mjeseci bilo je vidljivo koliko ovakav način rada pozitivno utječe na razrednu zajednicu. Školarci su postali otvoreniji, spremniji pomoći jedni drugima i lakše prihvaćati različitosti.

Sve češće surađuju s različitim učenicima, međusobno se bodre i raduju tuđem uspjehu. Primijetila sam i znatan napredak u koncentraciji tijekom nastave.

Kad osjetim da učenicima pozornost slabi ili da su umorni, dovoljno je nekoliko minuta aktivnosti da bi se ponovno usredotočili na rad. Nakon toga nastava teče mirnije, a učenici su opušteniji, budniji i uspješniji.

Projekt koji je izašao iz učionice

♦  VRIJEDNOST PROJEKTA PREPOZNALI SU I DRUGI. Aktivnosti su predstavljene u emisiji „Tko zna, zna“ na Plavoj televiziji, gdje su učenici pokazali koliko im ovakav način rada znači u svakodnevnom školovanju. Također sam imala priliku predstaviti projekt kao predavač na Županijskome stručnom vijeću učitelja razredne nastave u Požeško-slavonskoj županiji.

♦  Reakcije kolegica bile su iznimno pozitivne. Posebno su ih oduševile jednostavne aktivnosti koje ne zahtijevaju dodatna materijalna sredstva, a donose vidljive rezultate u radu s učenicima.

♦  Posebnu vrijednost projektu daje suradnja među učiteljima. Slične metode u nastavi engleskog jezika uspješno primjenjuje i kolegica prof. engl. jezika. Takav zajednički pristup pokazuje koliko učenicima znači kada više učitelja njeguje iste vrijednosti – suradnju, međusobno poštovanje, aktivno sudjelovanje i učenje putem iskustva.

♦  Jednako je važna i suradnja s roditeljima. Tijekom roditeljskih sastanaka provodili smo prilagođene radionice da bi roditelji i sami doživjeli aktivnosti koje njihova djeca svakodnevno provode. Početna znatiželja vrlo se brzo pretvorila u oduševljenje, a roditelji su prepoznali pozitivne promjene u ponašanju i odnosima svoje djece. Ove aktivnosti ne razvijaju samo koncentraciju. One potiču komunikaciju, empatiju, strpljenje, odgovornost, kreativnost i međusobno povjerenje. Djeca uče slušati, čekati svoj red, poštovati različita mišljenja i zajedno tražiti rješenja. Za njih je to igra. Za učitelja je to prilika da na prirodan način razvija sposobnosti koje će učenicima biti potrebne tijekom cijelog života.

Uloga učitelja danas mnogo je više od prenošenja nastavnih sadržaja. Učitelj stvara okružje u kojem se djeca osjećaju prihvaćeno, sigurno i potaknuto na razvoj svojih potencijala.

♦  Projekt „Zabavljam se i u razredu“ pokazao je da su za kvalitetno učenje katkada dovoljni osmijeh, dobra volja, zajedništvo i nekoliko minuta igre. Kad učenici u školu dolaze s veseljem, kad jedni drugima pomažu, surađuju i vjeruju u vlastite mogućnosti, tada škola postaje mjesto u kojem se ne usvaja samo znanje nego se odgajaju odgovorni, empatični i zadovoljni ljudi. Jer upravo igrajući se djeca najlakše uče – o svijetu, o drugima i o sebi.

■ Napisala: Branka GALE, učiteljica mentorica, dipl. učiteljica razredne nastave | OŠ Ivana Gorana Kovačića, Vinkovci ■