Iz školskog svijeta
Kako se ptice snalaze u zraku?
objavljeno: 19. ožujka 2014.

Znanstvenicima je poznata sposobnost ptica da s velikom preciznošću prelaze velike udaljenosti, u nekim slučajevima s jedne strane svijeta na drugu,  što se može pripisati njihovoj sposobnosti da se orijentiraju prema magnetskom polju. Ispitivanja provedena na golubovima pokazala su da će, stavite li magnet na goluba, to utjecati na njegovu sposobnost orijentacije.

Odakle pticama ta sposobnost?

GolubKako bi pronašli odgovor na spomenuto pitanje, znanstvenici su se fokusirali na tri područja na golubljem tijelu: kljun, unutarnje uho i oči. Ptičji kljun sadržava sićušna zrnca magnetita, jednog od oblika željeznog oksida koji je vrlo lako magnetizirati. Ispitavši kljunove dvjestotinjak golubova, znanstvenici su došli do zapanjujućih rezultata. Otkrili su da se zrnca magnetita uglavnom nalaze u makrofagima, vrsti bioloških skupljača otpada koji lutaju tijelom. To je otkriće pružilo dodatne dokaze teoriji da magnetsko osjetilo  ptica nije smješteno u njihovim kljunovima, već u unutarnjem uhu. Nedavno su to znanstvenici i potvrdili pronalaskom željeza u neuronima golubljega unutarnjeg uha.

Upravo kad su pomislili da je slučaj riješen, istraživači su došli do novog otkrića. Najnovija istraživanja pokazuju da kljun ipak igra određenu ulogu. Otkrili su da presijecanje moždanog živca koji spaja kljun s mozgom utječe na ptičju sposobnost navigacije. Zanimljivo je to da je ptica unatoč tome mogla točno odrediti gdje je sjever, ali je izgubila sposobnost određivanja vlastita položaja. Jedno je od objašnjenja koja se nameću da kljun otkriva kut koji stvara Zemljino magnetsko polje i koji se razlikuje ovisno o visini na kojoj ptica leti.

Da bi stvari bile još zamršenije, postoje i dokazi za to da se magnetsko osjetilo u ptica oslanja na kemijske reakcije u ptičjim očima. Čini se da uključuje područje mozga koje se naziva klaster N, a ono je spojeno s očima. Ako je klaster N oštećen, ptice gube sposobnost određivanja sjeverne strane svijeta. Klaster N aktivniji je kad se ptice koriste svojim magnetskim osjetilom. Taj je dio znanstvenicima još uvijek nepoznat, dijelom i zbog toga što ptičje oči ne sadržavaju magnetit. Jedna teorija uključuje protein koji se nalazi u mrežnici ptičjeg oka i koji je podijeljen na dvije magnetski osjetljive molekule. Nejasan proces, poznat kao „kvantno uplitanje”, dopušta paru molekula da međusobno surađuju, čak i ako su odvojene, ne bi li otkrile varijacije u magnetskom polju. To može omogućiti pticama da vide uzorke točaka koje ostaju nepomične dok okreću glavu i na taj način otkrivaju smjer magnetskog polja.

Točan način na koji ptice osjećaju magnetska polja da bi stvorile prirodnu verziju sustava globalnog pozicioniranja još nije poznat. Moguće je da sva tri spomenuta mehanizma djeluju zajedno. Kako je proteklih godina ostvaren velik napredak na tom području, znanstvenici se nadaju da će uskoro doći do konačnog odgovora.