Je li moguće zaboraviti kad je Svjetski dan učitelja? Zapravo, bilo je dovoljno jučer ujutro na pametnome telefonu kliknuti na onu plavu ikonu s bijelim slovom f da se pojavi nekolicina čestitaka koje uglavnom učitelji (pa i oni koji se vole nazivati profesorima) čestitaju jedni drugima, odnosno sami sebi na vlastitim zidovima (koji to zapravo i nisu).

njegov sadržaj: „Ono… pa ne mogu izbjeći.“ Svjetski dan učitelja obilježava se u 100 zemalja svijeta od 1994. godine na poticaj UNESCO-a, a odabran je peti dan listopada na koji je 1966. godine potpisana Preporuka o statusu učitelja. Bez ikakvih prosipanja prosječnomu neznalici nevažnih informacija, tvrdi tako sveznajuća Wikipedija (svečano tvrdim), i to ona hrvatska koja se prva ponudi prilikom pažljivoga pretraživanja.

U Osnovnoj školi Ivana Kozarca Županja, onoj većoj županjskoj koja danas broji približno 450 učenica i učenika te u kojoj je zaposleno približno 65 djelatnica i djelatnika, na potpuno je drugačiji način (od dosadašnjih, ne znam koliko je drugačiji od nekih desetih škola) obilježen učiteljski spomendan. Učiteljice i učitelji odlučili su, na poticaj školske pedagoginje Ljiljane Oršolić, u školskome holu prikazati kako provode svoje slobodno vrijeme, točnije predstaviti i pokazati čime se bave kada se ne bave odgojno-obrazovnim radom, a odakle takva ideja te što se točno time htjelo postići, otkrili smo najprije u razgovoru sa školskom pedagoginjom.

■  Pokušali smo osvijestiti važnost kvalitetnoga provođenja slobodnoga vremena koje ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje svih ljudi. Ovom izložbom, koju su učitelji pripremili, želimo poslati poruku svojim učenicima da uz redovnu nastavu trebaju provoditi vrijeme uz ono što ih veseli. Možda je to knjiga, šetanje s kućnim ljubimcem, slikanje, pjevanje, druženje… – govori nam pedagoginja Ljiljana iz županjske osnovne škole, one kod Doma zdravlja.

Od panoa do panoa, od ideje do ideje, učiteljice su i učitelji u ovoj osnovnoj školi u nekoliko dana pokazali svojim učenicima čime se bave, što ih veseli, od čega možda dodatno zarađuju i kako provode slobodno vrijeme. Pedagoginja Oršolić, koja je u školskome holu izložila svoje slikarske radove, nastavlja:

■   Kroz ovu izložbu možemo vidjeti koliko su i učiteljima sve te aktivnosti važne i kako pronalaze u njima zadovoljstvo i opuštanje. Učitelji, kako možemo vidjeti u svome holu, vole čitati, pisati, fotografirati, voziti bicikl, slikati, izrađivati igračke, boraviti u prirodi, planinariti, baviti se fitnesom, družiti se… U njihovu, odnosno našem poslu važno je, koliko god voljeli svoj poziv, baterije puniti slobodnim aktivnostima.

Neće se svatko (htjeti) složiti da je bivanje učiteljicom ili učiteljem poziv jer na kraju dana (ili na početku večeri) svatko ide svojoj obitelji, a postoji i mišljenje da je nazivanje nekih profesija pozivom zapravo izgovor za potplaćenost tih poslova. Osim toga, izraz poziv dobiva pomalo i religijski prizvuk te se i sam zapitam jesam li ikada za učiteljskim poslom u srednjoj školi osjetio baš poziv. Sigurno je da dobra učiteljica i dobar učitelj moraju nadahnjivati ili, kako se to popularnije kaže, inspirirati, no ne moraš biti učitelj da bi nadahnjivao. Uhvatio sam se više puta na Svjetski dan učitelja prethodnih godina kako dijelim poveznicu iz filma Dobri Will Hunting, ili nekoliko njih. Ove sam godine podijelio završetak filma gdje Robin Williams u ulozi psihologa mladom geniju fizike Willu predstavlja prvu očinsku figuru u životu koja ga fizički ne zlostavlja. Kako bi mu izrazio toplinu očinskoga zagrljaja koji nikada nije osjetio, govori mu: „Nisi ti kriv.“

Učiteljice i učitelji izložili su igračke koje izrađuju od pamuka, slike koje već godinama stvaraju u slobodno vrijeme, bicikl kojim učitelj Likovne kulture Domagoj putuje na posao, no i po Hrvatskoj i inozemstvu, društvene igre na koje su se od malih nogu navukli, recepte za kolače, ljestvice najdražih knjiga, svoje književne radove i fotografije dadiljanja, fotografije s izleta i mnoge druge sadržajne stranice.

Na izlazu iz hola pogled plijene učenički radovi, no više od toga dva izuzetna rada učitelja Likovne kulture Domagoja Burilovića iz Vinkovaca, akademskoga slikara. Natpis knjižnica nastao je prije nekoliko dana i oblijepljen je stranicama lektirnih djela na otpisu pa koliko su njegovi radovi šarene sove i natpisa knjižnica kreativni i privlačni učenicama i učenicima, poštovana Čitateljice i poštovani Čitatelju, pokušajte pogoditi sami.

Na pravoj tvornici igračaka radi djelatnica škole Irena Kopić, učiteljica Prirode i Biologije, koja od pamuka izrađuje najčešće medvjediće, psiće i žirafe. Na starome je školskome klaviru izložila svoje igračke koje su odličan poklon za djecu te je to hobi koji je nastao u neobično vrijeme.

■ Počela sam to raditi tijekom takozvanoga lockdowna. Nisam prva koja je postala kreativna u to vrijeme. Dakle, oko godinu dana bavim se time, a fotografijom približno tri godine. Fotografiram pejzaže, a volim prirodu i otkrivanje novih svjetova. Heklati sam naučila gledajući poveznice na YouTubeu, a malo mi je i majka pomogla. Svidjelo mi se naučiti nešto novo, vidjeti kako bi to izgledalo, a igračke su odličan poklon za bebe – govori nam djelatnica škole Irena Kopić.

U američkim bi filmovima ili pokojem crtiću završili mišlju Zašto nam ne bi Božić bio svaki dan ili Želim da mi je rođendan svaki dan pa zašto ne bi neka prosječna ljubiteljica ili neki prosječni ljubitelj igračaka ili biciklizma ili, ne znam, slikanja u županjskoj osnovnoj školi poželjela ili poželio da je Svjetski dan učitelja svaki dan? Ima potpuno pravo na to kao što šesti listopada ima pravo nastupiti poslije petoga, također radni kao prethodni mu i sljedeći. „Ono, pa ne možeš ga izbjeći.“

■ Piše: Matej Delaš, OŠ Ivana Kozarca, Županja ■