Svako se poučavanje i nastavna aktivnost učenika 3. i 4. razreda Osnovne škole Dragutina Tadijanovića Vukovar, Područne škole u Bogdanovcima, uvijek temelji na dvama važnim pitanjima: Tko sam ja? Koji je moj životni put? Vodeći se tim okosnicama, između ostalog, proizašla je ideja o uređenju školskoga vrta. Ostvarivanje ideje zamišljeno je poput gradnje kućice čije su cigle sve znanje matematike, prirode i društva te hrvatskoga jezika, a vezivo marljivost, predanost radu i upornost!

Čitajući Hesseovo promišljanje o zagonetnosti i neobičnosti svijeta oko nas, rodila se ideja o načinu uređenja našega školskoga vrta.

Naime, ostvarivanje smo ideje pronašli u savršenoj dami – Prirodi!

„Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi”

H. Hesse

Ona nam je dala odgovore na sva naša pitanja, i to kao zagonetke, a naš je jedini zadatak bio iste i odgonetnuti! Priroda je omogućila savršen put povezivanja na prvi mah nepovezivih tema i to na vrlo zanimljiv, koristan, zabavan te napose iskustven način.

Naše su zagonetke objedinjivale sve od računanja površine i opsega, mjerenja volumena i mase, sadnje bilja, biljaka cvjetnjača, ljekovitih biljaka, životnih uvjeta, zanimanja pa do Dana planeta Zemlje, procesa recikliranja, gradnje i planiranja te upotrebe poljoprivrednih alata. Osim toga, na svomu smo se putu uređenja školskog vrta susreli s vrlo važnom mišlju – svojih ruku djelo, čime smo se posjetili koliko je važno cijeniti svoj, ali i tuđi rad.

Ostvarenje naše ideje jedino je bilo moguće uz kombinaciju nepokolebljive marljivosti, upornosti, suradnje, životnih ideala, ali i humora, iz čega su učenici, naravno, dobili odličnu ocjenu!  

Uređenje školskoga vrta učenicima predstavlja najprije izazov izvorne stvarnosti koji je izuzetno nužan s obzirom na bezbroj digitalnih podražaja iz bliske dječje okoline. Sam izazov pred učenike katkad postavlja i mogućnost neuspjeha, no zbog toga ne trebaju biti obeshrabreni!

• 

• 

• 

• 

• 

Na svaki neuspjeh uvijek treba gledati kao životnu lekciju i motivaciju za napretkom. Vođeni spomenutim, uspjeh učenika će kad-tad pokucati na vrata njihove učionice, ali i života. 

„Sve knjige sam zatvorio, samo jedna će ostati svim očima otvorena za svagda, knjiga prirode”

 J. J. Rousseau

Nadamo se uspjehu našega školskoga vrta koji će nas motivirati na daljnji napredak!

Ostala je za odgonetnuti još jedna zagonetka koju je Priroda postavila pred nas, a hoćemo li u tome uspjeti, saznat ćemo kada posadimo naše ostale biljke. Neka našim učenicima zauvijek u sjećanju ostane Priroda kao jedna od najboljih učiteljica!

■  Piše: Marina Šojat, učiteljica razredne nastave | OŠ Dragutina Tadijanovića  – Područna škola Bogdanovci ■