Vratili smo se u školu. Naša je škola u srcu velikoga grada. Okružena je zgradama, ulicama, asfaltom, betonom. Pravo bogatstvo za nas nekoliko je stabala posađenih u dvorištu. Ona nas skrivaju od kiše i štite od jakoga sunca.

Pod njima imamo nastavu “u prirodi”. Promatramo u krošnjama četiri godišnja doba koja se izmjenjuju.

 Ispred škole u nekoliko drvenih sanduka imamo svoj školski vrtek. To je naša mala oaza i komadić prirode. Ove godine nismo sijali i sadili naš mali vrt zbog svega što nas je snašlo. Odlučili smo se odmah prvi dan pokrenuti. Želimo da se odmah vidi da smo tu. Zasukali smo rukave, uzeli vrtni alat i očistili vrt od korova. Zatim smo posadili nešto povrtnica i malo cvijeća.

 Dosta računala i tableta! Djeca trebaju učiti svim osjetilima. Vrtlarenje donosi i fizičku i psihičku dobrobit svima, a pogotovo djeci. Treba im pružiti i mogućnost da  od najranije dobi istražuju i uživaju u vrtlarenju. Možda će shvatiti vrijednosti uzgoja i proizvodnje vlastite hrane. Vrtlarenje je djeci ugodna aktivnost i povezana je s pozitivnim emocijama. Na taj način ih potičemo na  razmišljanje o zdravoj prehrani. Učimo ih i odgovornosti. Biljke u vrtu ne mogu preživjeti bez naše pomoći. Moramo ih zalijevati, okopavati, pognojiti.  

Zanimljivo je gledati  gradsku djecu kad ulaze u vrt i dodiruju zemlju. Sve im je čudno, svako malo gledaju ruke. Išli bi ih prati deset puta. A kad vide bilo kojega kukca ili, ne daj, Bože, gujavicu, prolomi se vrisak, a neki i pobjegnu iz vrta. Dok se ne naviknu malo. Rijetko su u dodiru s prirodom. Baš zato koristim priliku kad god je to moguće da što više uče u tom vrteku. A naučiti se može svašta.

Može se učiti o godišnjim dobima. Neprocjenjivo je iskustvo promatrati vrt tijekom četiriju godišnjih doba. Djeca postaju svjesna prirodnoga ciklusa svih živih bića

Svuda po vrtu i oko vrta žive različiti kukci, ptice, gujavice. To je savršena prilika da se nauči nešto o tim životinjama i koje koristi naš vrt može imati od njih.

Rad u vrtu je i izvrsna tjelovježba. Aktivni su svi dijelovi tijela i nakon takvoga rada učenici kažu da su umorni. Obožavam takav zdravi umor!

• 

• 

• 

• 

Vrtlarenje je izvrsno i za naše mentalne funkcije. Kada vježbamo i krećemo se, naš mozak otpušta endorfin koji čini da se osjećamo dobro i korisno. Boravak na suncu i na otvorenome potiče otpuštanje serotonina koji služi kao stabilizator našega raspoloženja i pomaže da se osjećamo pozitivnije i budemo produktivniji.  Nakon rada u vrtu bolje ćemo i zdravije spavati, a to je za djecu školske dobi izrazito važno. Poznato je da serotonin daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti.

Vrt je najčešće mjesto zabavnih aktivnosti, ali ponekad za pojedine učenike može ponuditi i mirne trenutke, gdje jednostavno u miru mogu kopati ili izrađivati kućicu za ptice ili hotel za kukce. Djeca takvim radom i igrom ponekad nauče mnogo više nego tijekom cijeloga dana u učionici.

Mi smo današnji sat tjelesnoga proveli u vrteku. Trčali smo po alat i vodu, skakutali preko redova u vrteku, kopali. Zajednički smo organizirali radove. Ponovili smo sve što smo učili o biljkama i životinjama u proljeće, učili o gujavicama i kompostu. Govorili smo što znači sijati, a što saditi.

Samo jedan sat, a iskustvo i znanje neprocjenjivo!

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■