Svake godine zadnje srijede u svibnju obilježava se Međunarodni dan sporta. I mi smo ga obilježili. Ponekad me pitaju kako mi se stalno da obilježavati neke obljetnice, dane svega i svačega. Iskreno, meni se to jako sviđa. Takvi su dani prilika da u običan dan unesem nešto posebno, da taj dan proglasimo važnim, ali i da nešto naučimo što ne piše u udžbenicima.

Kako obilježiti Dan sporta kad ne smijemo u sportsku dvoranu? Pa – na otvorenome! A što bismo posebno mogli raditi? Hm…

Ubrzo su mi na pamet pale stare igre. Često ih zaboravljamo, a baš smo mi, učiteljice, te koje bismo ih trebale otrgnuti od zaborava. Za svoje učenike pripremila sam nekoliko igara.

1. CRNA KRALJICA JEDAN-DVA-TRI
Odredi se teren i povuku se dvije crte, start i cilj, na udaljenosti 4-5 metara.
Na start stanu igrači, a na cilj stane Crna kraljica i okrene im leđa. Crna kraljica strašnim glasom, nekad brže, nekad sporije viče: “Crna kraljica jedan, dva, tri!”
Za to vrijeme igrači se pokušavaju približiti cilju. To smiju dokle god je Crna kraljica okrenuta leđima i ne vidi ih i dokle god ona govori svoju rečenicu.
Crna kraljica naglo se okreće prema igračima tek kad kaže cijelu rečenicu, tj. okreće se na “tri”.
U tom trenutku, ako nekoga spazi da se miče, ona ga vraća na start.
Prvi igrač koji dotakne Crnu kraljicu pobjednik je i u sljedećem krugu taj je igrač Crna kraljica.

2. PRENOŠENJE VODE

Učenici su podijeljeni u skupine. Ispred svake skupine nalazi se velika posuda vode i uz nju manja čaša (lončić). Na drugome kraju igrališta nalazi se prazna posuda. Prvi iz kolona grabe vodu manjom posudom i odnose ju u posudu na drugi kraj igrališta. Pobjeđuje ona skupina koja prva prenese svu vodu iz prve u drugu posudu.

• 

• 

• 

• 

• 

3. UTRKA NA METLAMA

Učenici su podijeljeni u skupine i nalaze se u kolonama. Prvi iz kolona uzimaju metle, “jaše” na njima do kraja igrališta pa se vraćaju u kolonu. Metlu predaju sljedećem učeniku. Igra je zabavniija ako se utrka odvija s dvoje natjecatelja koji su istodobno na jednoj metli.

Ovaj Dan sporta sigurno ćemo dugo pamtiti. Bilo je smijeha, navijanja, veselja. Potrebno je tako malo da bismo djeci dan učinili posebnim.

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■