Stiglo je proljeće. Zasjalo je sunce i sve je toplije. Učimo o proljetnicama i sve više razgovaramo o boravku u prirodi. Ali ipak ona prava i trajna učenja ostvaruju se putem izvanučioničke i istraživačke nastave.

O našoj maloj školi u Diklu već smo pisali, ali kod nas je uvijek toliko lijepih događanja da ih rado dijelimo. Pričali smo o našemu školskom vrtu i njegovu nastanku, ali stiglo je vrijeme da vam javimo i dobrobiti njegova postojanja za nove naraštaje naših najmlađih, prvašića.

Početak proljeća slavili smo radovima u vrtu. U suradnji s Nasadima d. o. o. koji nam rado doniraju sadnice sezonskog cvijeća presađivali smo jaglace svih boja te prekrasne tratinčice i malene potočnice u naše glagoljicom oslikane lončiće. Vrt je odmah živnuo novim bojama i boravak na školskom igralištu postao je veseliji. Maleni prvaši koji su iz Prirode i društva učili o proljetnicama i gledali njihove slike to su isto cvijeće presađivali, mirisali i doživjeli ga u njegovu pravom okruženju.

Reci mi i zaboravit ću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me i razumjet ću.

Konfucije

Stariji učenici pričali su im kako je vrt nastao, objašnjavali kako su sad već razgranatu voćku trešnje sadili dok je još bila sasvim malena sadnica, kako je sad treba održavati okopavanjem i gnojenjem. Ti teži radovi pripali su učenicima trećih i četvrtih razreda i oni su na njih jako ponosni. Maleni prvaši zasad će cvijeće pratiti kako raste, zalijevati ga i njegovati, a pomagat će i u održavanju vrta čupkanjem korova i zalijevanjem ljekovitog bilja i lukovica.

Dolazak proljeća učenici najbolje dožive radovima u vrtu, ali ipak oni veoma vole i šetnje po Diklu u okolini škole. Drugi razred sa svojom učiteljicom prvog se dana proljeća prošetao livadama i maslinicima na kojima su uživali u livadnom bilju, maslačcima i tratinčicama.

I dok zajedno vrijeme provode na školskom igralištu ili na putu od kuće do škole i u školskoj okolini naši učenici uče uključujući sva osjetila – gledaju šarenilo boja, mirišu opojne mirise livadnog cvijeća, a vrlo skoro uživat će u okusima slatkih jagodica iz našega školskog vrta. Za slatke trešnjice morat ćemo ipak pričekati još koju godinu dok voćka ne bude malo veća. Zasad raduje nas njezin cvijet, rast i napredak potaknut njegom učenika koji se o njoj brinu iz naraštaja u naraštaj.

■  Napisala: Snježana Diklan, učiteljica razredne nastave, OŠ Šimuna Kožičića Benje, Zadar, PŠ Diklo ■