Učiteljica sam već dvadeset godina. Pohađala sam mnoštvo edukacija i u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske, u okviru Erasmusa, sudjelovala na mnoštvu webinara i čini mi se da je najmanje edukacija iz područja Tjelesne i zdravstvene kulture.

Sve što sam naučila na fakultetu iz metodike toga predmeta i usvojila na vježbama primjenjujem već dvadesetu godinu.

Nije mi jasno kako nitko ne uviđa tu neravnotežu u sadržajima i temama na stručnim usavršavanjima učitelja.

 Ne kažem da bi trebalo nešto drugo smanjiti. Samo smatram da su u razrednoj nastavi svi predmeti jednako vrijedni i da bi im se tako trebalo i pristupati. Koliko se samo toga promijenilo vezano uz predmete Hrvatski jezik ili Prirodu i društvo u ovih dvadesetak godina od završetka moga školovanja!

Metode su se promijenile i u Matematici, u Glazbenoj i Likovnoj kulturi.

Jedino Tjelesna i zdravstvena kultura stoji na mjestu.

Zar nema baš nikakvih novih spoznaja na tome području?

 S obzirom na to da se družim s ljudima koji malo više prate sport i načine na koje sportaši treniraju, čini mi se da se ipak tu stvari tijekom godine dosta mijenjaju. Samo mi već desetljećima s učenicima radimo iste vježbe na isti način. 

 Može li neka vježba izazvati više štete nego koristi ako ju nepravilno izvodimo, jesmo li sigurni da ju pravilno izvodimo, asistiramo li mi učitelji na pravilan način učenicima prilikom izvođenja vježbi?

 U nekim knjigama i piše o svemu tome, ali nije isto čitati ili gledati kako se nešto pravilno izvodi.

Bila sam revna studentica i nisam propuštala ni predavanja ni vježbe i sretna sam zbog toga. I danas čuvam svoje bilješke i zavirujem u njih kad tražim neki odgovor. Ali neke stvari izblijede, zaborave se.

Zbog toga sam odlučila pokrenuti Facebook grupu Volim TZK. U samo dva dana grupi se priključilo preko 1200 učitelja.

To samo govori da su učitelji željni novih ideja i da je edukacija iz tog područja malo.

Tijekom svoga radnog staža lakše sam dobila bilo što – uključujući i informatičku opremu – nego novu strunjaču ili medicinku. Zadovoljna sam činjenicom što mi kao škola imamo dvoranu i veći dio opreme, ali iznenađujuće mnogo učitelja nema ništa – čak ni dvoranu.

 Je li Tjelesna i zdravstvena kultura zadnja rupa na svirali? Možda mnogima jest, ali učiteljima zasigurno nije.

Učitelji žele bolje i više. Zato smo se i okupili. Zajedno možda nešto i promijenimo. Treba samo krenuti!

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■