Učionica prvog razreda produženog boravka na kraju hodnika. Veseo smijeh i najvažnije pitanje na svijetu: Učiteljice kad idemo van? Nisam im stigla reći ni dobro jutro, još sneni i bez doručka, a nosićima zalijepljeni za prozor s iščekivanjem izlaska van. Još mali i zaigrani, nisu svjesni da u školi vrijede neka druga pravila. Nisu u vrtiću.

Počeo je novi radni dan – prvi dan jeseni. Odlučila sam temu jeseni provući kroz nekoliko sati i dana. Poticaj za sve bio je izlazak van.

Izašli smo u park ispred škole i skupljali jesensko lišće, kestenje, žireve, proučavali vrste drveća. Ispunjeni srećom, jesen smo donijeli u učionicu.

Na likovnom smo vodenim bojama i spužvicama papir ispunili toplim bojama. Crnim flomasterom i obrisnim crtama nacrtali smo prikupljeno lišće, a zatim ih škaricama izrezivali. Na glazbenom smo učili pjesmicu Evo nama jeseni, a na satu prirode upoznavali smo se sa životom životinja i isprintali njihove fotografije. Spajanjem točkica dovršavali smo kućice u kojima su ptica, vjeverica i jež. Matematika je poslužila za brojenje plodova i skupljenih grančica te slaganje skupova.

Sve to iskoristili smo i ukrasili pano u hodniku ispred svoje učionice. Izrezali smo drvo i ukrasili lišćem. Vjeverici smo nacrtali duplju i pomogli joj u skupljanju žireva. Malom smo ježu od lišća napravili sklonište za zimu. Lastavicama smo poželjeli sretan put u tople krajeve. Napravili smo prekrasan slikovni kalendar jeseni i ispričali priču o jeseni. 

Zadovoljno su uskliknuli da nam je škola sad ljepša!

■   Napisala: Tina Karlović Papak, učiteljica | OŠ Eugen Kumičić, Velika Gorica ■