Učenici prvog razreda najlakše usvajaju nova znanja kad imaju priliku učiti u igri, pokretu i situacijama bliskim svakodnevnom životu. Upravo je takav pristup primijenjen u nastavnoj jedinici „U trgovini” u kojoj smo učionicu pretvorili u malu trgovinu, a učenici su bili kupci, prodavači i blagajnici. Prikupljene smo proizvode (omoti, ambalaža) razvrstali i organizirali u nekoliko odjela (slatkiši, hladnjak, higijenski proizvodi i sl.).

Učenici su sudjelovali u razvrstavanju proizvoda te razvijali sposobnost razvrstavanja, imenovanja, opažanja i snalaženja u prostoru. Izmjenjivali su se u ulogama kupaca i blagajnika. Kupac je trebao pronaći željeni proizvod. Na taj način čitanje nije bilo samo školska aktivnost, nego se uklopilo u smislenu životnu situaciju.

„Veće, manje ili jednako?” – matematika u trgovini

Iskoristili smo cijene proizvoda za povezivanje s matematičkim sadržajima veće, manje i jednako. Posebnu smo pozornost posvetili financijskoj pismenosti. U igri su učenici mogli plaćati nacrtanim novčanicama ili „karticom”.  Time su napravili prve korake prema razvoju odgovornog odnosa prema novcu. Trgovina je bila i odlična prilika za razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina. Na satu razrednika razgovarali smo o bontonu.Tema je bila i zdrava prehrana. Promatrali smo proizvode i razgovarali o tome koje namirnice trebamo češće konzumirati, a koje je bolje uzimati rjeđe.

Aktivnost smo proširili i na Prirodu i društvo. Smislili su vlastiti zdravi jelovnik (doručak, ručak, večera, predjelo i desert). Naša trgovina nije ostala samo u jednom dijelu učionice. Aktivnost smo povezali i s Tjelesnom i zdravstvenom kulturom. Učenici su u tražili skrivene različite omote i ambalažu proizvoda, a pritom su se kretali, trčali, čučali i provlačili.

Igra živi i dalje

Igra je nastavila živjeti i onda kada više nije bila obvezatni dio nastave, tijekom odmora. Pokazali smo koliko se različiti nastavni sadržaji mogu povezati u jednu smislenu životnu situaciju. Učenici su istodobno čitali, promatrali, uspoređivali, računali, komunicirali, kretali se, surađivali, birali, zaključivali i učili o životu. Hrvatski jezik povezali smo s Matematikom, Prirodom i društvom, Tjelesnom i zdravstvenom kulturom, financijskom pismenošću, zdravstvenim odgojem i razvojem socijalnih vještina. Najvažnije je to što su školarci iskusili kupnju. Učenje je postalo konkretno, aktivno i povezano sa svakodnevnim životom. A kada učenik nešto može pročitati, dodirnuti, usporediti, odabrati, pokrenuti se, odglumiti i pritom se zabaviti, tada znanje prestaje biti samo sadržaj iz udžbenika i postaje iskustvo koje će lakše zapamtiti i primijeniti.

■  NAPISALA: Branka GALE, učiteljica mentorica, dipl. učiteljica razredne nastave | OŠ Ivana Gorana Kovačića, Vinkovci ■