objavljeno: 2. siječnja 2017.

Prema navodima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), podaci odaslani iz automatske plutače pokazuju da se val podigao 4. veljače 2013. u sjevernome dijelu Atlantskog oceana.

„To je prvi put da smo izmjerili val od 19 metara. To je izvanredan rekord“, poručio je Wenjian Zhang, zamjenik predsjednika WMO-a.

Viši od šesterokatnice, val je nastao nakon vrlo jake hladne fronte koja je zahvatila to područje, uzrokujući vjetrove brzine i do 43,8 čvorova. Sukladno Beaufortovoj ljestvici za ocjenjivanje jačine vjetra prema njegovim učincima, te se brzine povezuju s „jakim olujnim vjetrovima“ koji proizvode visoke valove.

Prijašnji je rekord pripadao valu visokom 18,3 metra zabilježenom u prosincu 2007. također u sjevernom Atlantskom oceanu.

Automatske plutače ključan su alat oceanografima jer šalju podatke o morskim strujama, temperaturama i „mrtvom moru“, pomorcima, klimatskim istraživačima i drugima.

„Potrebne su nam visokokvalitetne i obuhvatne oceanske zabilježbe kao pripomoć u razumijevanju uzajamnog djelovanja vremena i oceana“, kaže Wenjian Zhang.

„Unatoč silnom napretku u satelitskoj tehnologiji, neprekidna promatranja i bilježenje podataka dobivenih iz usidrenih i plutača nošenih morskim strujama i vjetrovima, te brodova, i dalje su glavni oslonci u tome smislu.“

Na morskom prostranstvu od podmorske zaravni Grand Banks ispred Kanade do juga Islanda i zapadno od Britanije, sjeverni Atlantski ocean stvara najveće valove na svijetu.

Tijekom zime kruženje vjetra i atmosferski tlak uzrokuju jake izvantropske oluje, kojima se često pridodaje nadimak „bombe“, obavještavaju iz WMO-a.

Inače, visina vala određuje se kao udaljenost od krijeste jednog vala do udubljenja drugog. [ IZ STRANIH MEDIJA | telegraph.co.uk ]