Ovo zvuči kao podsjetnik koji smo upisali u svoj mobitel pa nam stiže u unaprijed određeno vrijeme.  Naravno da je sat razrednika u redovnom rasporedu, ali se ponekad dogodi da je nekima baš zgodno dovršiti sadržaje svog predmeta tijekom tog sata. Svrha sata razrednika nije samo rješavanje problema ili opravdavanje izostanaka.

Sat razrednika je sat koji će pomoći da naš razred postane bolji tim, da se druže međusobno i oni koji nemaju nikakve sličnosti niti zajedničkih interesa.

Uz samo malo truda sat razrednika postat će sat koji će učenici zavoljeti jedva ga čekati. Govorit će o svojim iskustvima, strahovima, željama, problemima, glumiti, prezentirati, promišljati o određenim problemima i zajedno donositi zaključke i odluke.

Prošli sam tjedan na satu razrednika održala radionicu kojom sam potaknula učenike na razmišljanja da bez obzira na to koliko smo različiti, možemo sa svima pronaći neke sličnosti i da bismo svim ljudima trebali dati priliku za prijateljstvo.

Najprije sam izgovarala sljedeće rečenice:
„Neka ustanu svi koji imaju brata, vole mačke, treniraju nogomet, sviraju neki instrument, vole čitati u slobodno vrijeme…”

Učenicima je bilo zanimljivo promatrati one koji ustaju i spoznati s kim imaju sličnosti.

Zatim smo šetali učionicom slušajući glazbu. Kad bi glazba prestala, učenici bi prišli najbližoj osobi, pozdravili ju i rekli što vole. Tako smo učinili nekoliko puta. Posljednji su krug parovi, koji su se u tom trenutku našli jedan do drugoga, morali nacrtati dvije duge – dugu sličnosti i dugu razlika te napisati po tri sličnosti i tri razlike.

Kasnije su svima pročitali svoje bilješke. Na kraju su bili iznenađeni činjenicom koliko sličnosti imaju s nekim učenicima s kojima se ne druže često.

I radionica na prethodnom satu je bila zanimljiva i poučna. Govorili smo o tome kakvu moć imaju lijepe, a kakvu ružne riječi. Istisnuli su pastu iz tube. Sljedeći zadatak je bio da pastu vrate natrag u tubu. Naravno da to nije bilo moguće – kao što je nemoguće vratiti natrag ružne riječi.

NAPRAVILI SMO POKUS I S DVJEMA JABUKAMA. Jednoj smo govorili lijepe riječi, a drugoj samo ružne.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Prvu jabuku smo stavili na istaknuto mjesto u učionici, a drugu u kutak. Učenici su napisali tri rečenice koje ih liječe i tri rečenice koje ih najviše zabole.

Na kraju smo prerezali jabuke da vidimo kako su riječi utjecale na njih. Djeca su bila iznenađena rezultatom i mislim da će im to dugo ostati u sjećanju.

Nakon ovakvih radionica zaustavljaju me i roditelji učenika zadovoljno prepričavajući ono što su čuli od svoje djece. Sretna sam znajući da se o poučnim temama razmišlja i izvan naše učionice i da cijele obitelji razgovaraju o određenim problemima i situacijama s kojima se učenici susreću.

Za kraj imam samo jednu poruku: „Ne preskačite sat razrednika!”

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 4.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■