Uživam u svojoj učionici. Iako se pripremam za svaki sat, nikada ne znam kamo će me moji učenici svojom radoznalošću odvesti. Neki učitelji vole zapisivati bisere iz školskih klupa, ali nisu biseri samo smiješni odgovori koje nam učenici ponekad daju. Biseri su i njihova zanimljiva pitanja kojima me često ostavljaju bez riječi.

Upravo me divna dječja radoznalost potaknula da u svojoj školi prije nekoliko godina oformim novu izvannastavnu aktivnost Mali istraživači. Osmislila sam aktivnost kao vrijeme za učenička pitanja i zajedničko traganje za odgovorima. Učenike uvijek zanima svijet koji ih okružuje. Žele istražiti kako stvari rade. Oni vole postavljati pitanja, ali su im dosadni servirani odgovori. Oni svojim pitanjima poručuju: „ Daj mi ruku i pokaži mi kako da sam dođem do odgovora!”

Shvatila sam da je najbolje razgovarati s učenicima, pitati ih što ih zanima i što bi voljeli proučavati pa tek nakon tog razgovora oblikovati okvirni plan i program. Kad pokrenemo ovakvu izvannastavnu aktivnost, ne bismo smjeli biti kruti u oblikovanju plana i programa jer ukoliko učenici izraze želju o pojedinoj temi još razgovarati i proučavati je, ne treba ih u tome prekidati.

Cilj je ovakve aktivnosti približiti učenike znanosti,  proučavanju prirode i prirodnih zakonitosti. Je li u prvim godinama osnovne škole prerano započeti ovakvim radom i pristupom? Naravno da nije. Ovakav pristup bi se trebao poticati i njegovati od najranije dobi.

Ovakvim pristupom razvijamo inters kod djece prema svijetu koji ih okružuje, a prvim jednostavnijim pokusima rađa se motiviranost prema prirodnim znanostima.

Upravo u tim područjima i mi smo kao društvo deficitarni. U školama je sve očitiji nedostatak profesora fizike,  kao i drugih prirodnih znanosti.

Pročitala sam da se znanstvenici slažu da bi djeca do svoje sedme godine trebala razviti vlastito mišljenje o prirodoznanstvenom području na način da mogu razlučiti sviđa li im se ili ne. Smatram da bismo se trebali sustavno baviti ovim pitanjima još od predškolske dobi.

Tijekom najranije dobi zanimljivim aktivnostima možemo usaditi i razviti pozitivne stavove prema ovoj vrsti znanosti. Tako ćemo s lakoćom  stvoriti temelje za ozbiljniju nadogradnju u višim razredima osnovne škole.

• 

• 

• 

• 

• 

Iznimno se veselim ovoj godini i radu s malim istraživačima.  Sretna sam jer je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo moj projekt u okviru izvannastavne aktivnosti i odobrenim financijskim sredstvima omogućilo nabavku opreme i materijala za kvalitetniji rad. 

Ove sam godine prvi put koordinatorica velikog Erasmus+ projekta Wonders of water in science and nature koji se bavi proučavanjem vode sa znanstvenog, ekološkog i zdravstvenog aspekta. U projekt su uključene škole s Islanda, iz Danske i Estonije. Osmislili smo mnoštvo aktivnosti i pokusa koji bi trebali dovesti do spoznaje koliko je voda važna za sva bića na Zemlji, ali i koliko lako možemo ostati bez čiste pitke vode.

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 4.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■