Važnost je tjelesne aktivnosti od najranije dobi od iznimnog značaja, a često je zapostavljena i na marginama odgojno-obrazovnog procesa. Smatram da je tjelesna i zdravstvena kultura u školi prijeko potrebna svim uzrastima učenika.

Poticati učenike na kretnje, aktivnost, slušanje uputa, određivanje različitih oblika zadatka; poticati ih na različite štafetne i momčadske igre iznimno je važno za njihov cjelokupan organizam i zdravlje.

Organizirati sat Tjelesne i zdravstvene kulture u kombiniranom je razrednom odjeljenju izazovno jer je potrebno uskladiti usvajanje potrebnih motoričkih znanja i vještina kod učenika obaju razreda.

Na početku svakog nastavnog sata odradimo zajedno opće pripremne vježbe, ali svaki sat u drukčijoj postavi. Jedan sat pojedini učenik demonstrira opće vježbe. Aktivnost je usmjerena na učenika koji samostalno vodi vježbe i objašnjava ih.

Drugi put svaki učenik vodi vježbe za određeni dio tijela.

Treći put vodimo opće pripremne vježbe rekvizitima koje imamo u školi (lopta, vijača, kolut).

Nakon toga najčešće pokušavam ispreplesti nastavne sadržaje koje učenici trebaju usvojiti u određenom razredu različitim poligonima, vježbanjem u paru ili u skupini. Učenici najčešće vole sat Tjelesne i zdravstvene kulture, naravno da postoje određeni sadržaji koji ne odgovaraju svim učenicima. Važno je da svi učenici pokažu trud i zalaganje i onda kada im određena vještina ne ide te da unatoč zaprekama, na koje nailaze, ne odustaju. Važno je da učenici shvate koja je svrha redovite tjelesne aktivnosti, koja je, osim pravilne prehrane, izuzetno važna za njihov daljnji rast i razvoj.

Uvijek na satu Tjelesne i zdravstvene kulture nastojim odraditi i jednu jednostavnu igru ili štafetnu igru u kojoj učenici zasigurno najviše uživaju. Ponekad je potrebno poslušati i njihove potrebe i želje, potrebno je dopustiti da i oni kažu što bi voljeli raditi na satu Tjelesne i zdravstvene kulture.

Moji učenici najčešće žele prezentirati sportove kojima se bave pa im jedan dio sata dozvolim da ostalim učenicima pokažu i predstave svoj sport. Tako su moji učenici imali priliku probati plesati balet, moderan ples, gimnasticirati, igrati nogomet i rukomet. Bitno je da se oni osjećaju važnima i dobiju priliku predstaviti svoj hobi na koji redovito odlaze.  

Ujedno, volim se koristiti i mikropauzama koje najčešće provodimo između satova, služe nam za opuštanje tijela i uma. Mikropauze su najčešće jednostavne igre poput igre dan – noć ili ih usmjerim na vježbe disanja i  relaksaciju. Sve navedeno možemo realizirati u razredu.

• 

• 

• 

• 

• 

Naša mala škola ima dvoranu u kojoj tijekom ružnog vremena možemo imati sat Tjelesne i zdravstvene kulture, a svaki sunčan dan Tjelesnu i zdravstvenu kulturu provodimo na otvorenom. Vjerujem da su prostorni uvjeti još uvijek veliki problem u pojedinim školama. Smatram da je bilo kakva aktivnost s djecom bolja ni od kakve aktivnosti. Bitno je da učenici od najranije dobi shvate kolika je važnost kretanja i vježbanja kako bi i dalje tijekom života ostali aktivni. Tjelesna i zdravstvena kultura pruža nam bezbroj mogućnosti za igru, učenje i povezivanje različitih novih i već poznatih motoričkih znanja i vještina.

■  Napisala: Sara MAJDAK, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave | OŠ Marije i Line, Umag | Područna škola Jurcani ■