Dva puta na tjedan uključila sam se u rad učenja hrvatskoga jezika s učenicima od 1. do 4. razreda iz Ukrajine. Pitala sam se kako doprijeti do svakoga djeteta koje se zbog okrutnih okolnosti nenadano našlo u našoj zemlji. Kako ga pridobiti na suradnju i učenje njemu nepoznatoga, hrvatskog jezika? Kako obavljati posao u koji sam se upustila?

Igra je put     

Znala sam da su mnoga djeca uplašena, traumatizirana, ljuta i da ne mogu očekivati suradnju od svih. Obrazac koji se gotovo uvijek pojavljivao u učionici, a kojeg treba i sada prihvatiti, jest činjenica da većina učenika rado surađuje, neki samo katkad,  a neki odbijaju suradnju. Svaki učitelj pronalazi načine i postupke da bi od svakog učenika uspio dobiti ono najbolje.

Prvi sam dan pozdravila učenike i rad počela ispisivanjem svojega imena na kartici, podigla karticu i glasno izgovorila svoje ime. Zatim sam svakom učeniku / svakoj učenici ponudila karticu na koju je napisao/napisala svoje ime, a potom su se pojedinačno predstavili glasno izgovarajući svoje ime. Na kraju sam glasno pročitala ime svakog učenika i svake učenice te im pokazala da me isprave pogriješim li pri izgovoru imena. Kako je igra put kojim ćemo pridobiti gotovo svako dijete, za početak učenja izabrala sam frontalnu igru oponašanja životinja. Pripremila sam mnoštvo presavijenih kartica. S jedne strane kartice nalazila se sličica životinje, a na drugoj strani kartice bila je napisana uputa kako se glasati:

Muči, kokodači, krekeći, mekeći, cvrkući…

(Dostupno na e-sferi uz pripremno razdoblje uz udžbenik Svijet riječi, 1. dio.)

Imenovala sam životinju sa sličice, učenici su zborno ponovili riječ, potom sam okrenula karticu, pročitala riječ te uz sličicu životinje izvela njezino glasanje. Odmah su shvatili. Ubrzo su se kretali učionicom te glasanjem i pokretima oponašali zadanu životinju. Probili smo led! Neki su mi učenici odmah dali do znanja kako ne žele sudjelovati. Na djevojčicu iz 1. razreda upozorila me kolegica rekavši kako odbija rad i želi komunicirati samo na ukrajinskom jeziku. Dječak iz 3. razreda pokazao mi je kako se ne želi igrati. Poštovala sam volju učenika. S ostalim učenicima nastavila sam igru i krajičkom oka promatrala djevojčicu i dječaka kako ispitivački prate igru, iako još vrlo suzdržani. Kako je igra odmicala, oni su se sve više uključivali u čitanje naputka uz sličice životinja: CVRKUĆI, MEKEĆI, BLEJI… i oponašali glasanja životinja. Globalno smo čitali i riječi koje označavaju odnose u prostoru i prikazivali ih pokretom.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Bogaćenje rječnika, čitanje, pjevanje, repanje, sviranje

Kako je riječ najmanja cjelina koja ima značenje, smatrala sam kako s malim Ukrajincima učenje hrvatskog jezika treba početi riječima, imenicama koje možemo prikazati sličicom, a uz takva čitanja postupno će naučiti i latinična slova. Čitanje smo počeli jednosložnim riječima. Pokazala bih sličicu, pridružila joj riječ, riječ bih glasno pročitala, a onda bi je učenici zborno ponavljali. Na isti su način učenici čitali dvosložne i višesložne riječi. Kako bih razbila monotoniju zbornog čitanja, uvela sam malo samostalnog rada te dobila povratnu informaciju o naučenim riječima, pripremila sam izrezane sličice pročitanih riječi i kartice s nazivima riječi sa sličica. Zadatak je bio odgovarajućoj sličici pridružiti odgovarajuću riječ. Mogli su ih slagati u paru ili individualno te smo ih ponovno čitali.

Učenici iz Ukrajine rado pjevaju te sam im ponudila čitanje, pjevanje, sviranje i repanje riječi uz LCD projektor. Ubrzo su čitali, pjevali, repali riječi uz latinična slova u početnici Svijet riječi 1 smišljajući ritam i razne melodije.

Rečenica

Naposljetku smo zborno čitali rečenice, a zatim ih slagali. Svaka je rečenica bila napisana drugom bojim i izrezana na riječi. Imali smo i malo natjecanje: tko će prije i točno složiti rečenicu?

Igra, igra i opet igra

Na kraju smo provjerili naučene riječi igranjem uzigricu za globalno čitanje.Toj igri nije mogloodoljeti nijedno dijete. Budući da je u igru uključeno šest sudionika, imali smo redom prvog, drugog, trećeg, četvrtog i petog pobjednika, što im je bilo zanimljivo i osobito motivirajuće. Igru smo više puta ponavljali.

Bogatstvo različitosti

Iako je prošlo tek nekoliko sati, moja su iskustva u radu s malim Ukrajincima pozitivna, nadahnjujuća i motivirajuća. Sigurna sam kako će svaki učitelj iznjedriti najbolje metode i postupke kojima će doprijeti do svakog malog, uplašenog, tužnog i s razlogom ljutitog Ukrajinca, potaknuti ga na učenje hrvatskog jezika koji im se možda čini neobičan, nepotreban i kompliciran. Nadam kako će ubrzo mali Ukrajinci uočiti i shvatiti vrijednost, bogatstvo i ljepotu u različitosti našeg hrvatskog jezika.  

■ Piše: Ankica Španić, učiteljica razredne nastave u mirovini, suautorica udžbenika Svijet riječi 1-4  ■