U UVODNOM DIJELU učenici su trebali reći kako se trenutačno osjećaju te kojom bi ocjenom od 1 do 10 ocijenili svoje trenutačno raspoloženje. Navodili su i razlog(e) zbog čega su svoje raspoloženje tako ocijenili (rano ustajanje zbog jutarnje smjene, pisana provjera iz matematike, lijepo i sunčano jutro, a moraju biti u školi, sat TZK koji vole, itd.).

Učenici su zatim sudjelovali i u igri “Prenositelj maski – smijeha – zagrljaja“.

SREDIŠNJA AKTIVNOST je bila vježba“ Gdje stanuju emocije“.

S učenicima sam razgovarala o njihovim emocijama i raspoloženju . Vršnjački odnosi, međusobna komunikacija i školski uspjeh najčešći su izvor problema kod učenika te često dovode do nemogućnosti kontrole bijesa, ljutnje i straha.

Sedmaši su zatim dobili radne listove s nacrtanom ljudskom figurom pa su bojama trebali označiti gdje u svom tijelu osjete pojedinu emociju (crna boja – strah, crvena – bijes, zelena – ljutnja, plava – tuga, žuta – radost).

NA KRAJU RADA prokomentirali smo učeničke uratke te zaključili da svatko od nas drugačije doživljava i proživljava pojedinu emociju.

ZAVRŠNI DIO bile su vježbe samokontrole na radnim listovima – „Kako reći NE!“, “ Vježbaj samokontrolu!“, “Donesi odluku!“ te „Izađi na kraj sa zadirkivanjem!“.

Radni listovi su bili na engleskom jeziku , a učenici su u skupinama preveli savjete i naučili kako ih mogu primijeniti na sebi te kako se mogu nositi s nasiljem i drugim oblicima agresije.

Samokontrola se razvija dugo. Od najranije dobi vještine samokontrole nastavljaju se razvijati kroz djetinjstvo i adolescenciju.

Pokazalo se da je samokontrola važna za školski uspjeh, akademska postignuća te socijalnu kompetentnost. Nedostatak samokontrole često izaziva probleme s pozornošću i probleme u ponašanju. Stoga je potrebno raditi na razvoju samokontrole kod sebe, ali i poticati druge na to.

…….

Željka VREMIĆ, prof. pedagogije | OŠ Ivan Goran Kovačić, Zdenci