Ljeto se bliži kraju. Oni beskrajni, topli i uzbudljivi dani kad traje predah između odlaska u školu – dani kad se zaboravi na prijatelje iz razreda i sve školske obaveze su se skoro potrošili. Rujan je pred vratima, a s njim dolazi i nova školska godina.

U petrinjskom kvartu Brezje nalazi se OŠ Dragutina Tadijanovića. Jedna od onih rijetkih škola koja se može pohvaliti da joj je ime dala, tada još uvijek živuća osoba. Naime, prije točno 20 godina, na pragu svoje stote godine života, tada još uvijek vrlo vitalan i čio pjesnik iz čitanki, Dragutin Tadijanović, ušetao je u ovu zgradu škole i potpisao suglasnost da nosi njegovo ime.
Dogovor u vezi susreta s ravnateljem Davorom Miholjevićem je bio u 10 sati. Međutim, umjesto njega, školom odzvanjaju zvukovi raznih strojeva, bušilica, pila, čekića, netko nešto radi u ovoj ogromnoj unutrašnjosti. Glavna, velika školska aula je zatrpana raznim predmetima koje treba posložiti u razrede i pripremiti ih za skoru upotrebu.

Davor se javlja telefonom da će doći za tri minute i doista, odjednom se ispred školskog ulaza zaustavlja mali kamiončić prepun školskih klupa, a Davor sa skupinom ljudi, profesora iz te škole, počinje istovarati klupe i nositi ih u unutrašnjost škole. Obučen u trenirku, znojan i prašnjav nosi klupe u školu. Zanimljiva zabilježena slika uživo nekog ravnatelja.

Nekako ispod radara je prošla vijest koja je sada već prastara i svima poznata da je Davor Miholjević, ponovo izabran za ravnatelja škole. Očito je njegov četverogodišnji mandat ostavio traga,pa je ponovo izabran da vodi ovu školu, a to nije nimalo lagan zadatak. Treba organizirati rad tako velikog kolektiva sa pomoćnicima u nastavi 106 zaposlenih i koordinirati rad s područnom školom u Mošćenici. Prošle godine brojali su 540 učenika.

“Mene veseli što se upisuju novi prvašići u našu školu. Za sada ide itekako dobro. Imamo dva razreda ovdje i jedan u Mošćenici, a upisi još uvijek traju. Zadnjih dana je bilo desestak ljudi koji su doveli svoju djecu i upisali ih kod nas. Čeka nas, očito, još jedna uspješna školska godina, a i kad ima više djece, to samo znači da i grad ima više stanovnika. Ljudi se vraćaju i doseljavaju novi” – veli Davor.

To je istina jer je upravo za vrijeme ovog razgovora jedna mlada majka upravo upisala svoju kćer u ovu školu. Svakako treba reći da je ova škola zadnjih godina, u Davorovom mandatu, prošla vrlo turbulentna razdoblja. Sve je prije korone izgledalo bajkovito. Krenula je energetska obnova zgrade koja je uspješno odrađena, a onda je potres taj trud učinio ništavnim. Trebalo je sve ispočetka. I to se odradilo, a onda su dobili i malo veće “učenike”. Većinom studentice iz obližnje zgrade Visoke učiteljske škole koja je bila u obnovi je pohađala studij u ovoj školi.

Uređeno je potkrovlje zgrade i krenula je nastava. Ovog proljeća, studenti su se vratili u svoj obnovljeni fakultet, a novouređeni prostor je ostao na korištenje OŠ Dragutina Tadijanovića. Odjednom se ukazalo puno slobodnog prostora i sada se, napokon može reći da ima mjesta za sve. “Naš domar Marijan Kireta je sam okrečio cijelo potkrovlje. Čovjek se zbilja naradio, a mi se sada pripremamo za upotrebu prostorija. Radi se o šest učionica i dva sanitarna čvora. Gore će se održavati nastava geografije, matematike, Hrvatskog jezika, vjeronauk i jedna manja učionica za izbornu nastavu, dopunsku i dodatnu i ostaje jedna velika učionica – amfiteatar koja će služiti za sastanke i slične prigode.”

“U petak završavaju godišnji odmori i djelatnici će doći na svoj posao, a kako smo mi složna i dobra ekipa, bez ikakvih problema kad nešto zatreba – baš kao ovo danas, uvijek mogu nazvati skupinu profesora za neke fizičke radove i oni se rado odazovu. Danas smo iz naše nekadašnje Područne škole Mala Gorica dovezli školske stolove jer, nažalost, ta škola je zatvorena zbog nedostatka učenika i žao mi je zbog toga. Ali zgrada je živa. U njoj su trenutno djelatnici i korisnici Doma za odrasle Petrinja dok im se na obnovi njihova stara zgrada u Majdancima.”

“Volio bih i da se napišu imena ovih ljudi koji su se odazvali na radnu akciju usred godišnjih odmora i pomogli da se doveze oprema i prenese u potkrovlje. Profesor povijesti i geografije Ivan Jarčević, učitelj razredne nastave u Mošćenici Danko Brodarac, došao je i učitelj razredne nastave u Petrinji Marko Lokner, kao i profesor povijesti Marin Čakarić, pomoćnik u nastavi Igor Štromar i domar Goran Boltužić.”

“Naša škola uz školu u Novskoj već dugi niz godina ima odjel učenika s teškoćama u razvoju. Sada će i oni imati više komfora jer će uz postojeće dobiti još jednu veliku učionicu odmah prekoputa, a montirat će se i donirana senzorna soba. Radimo naveliko, osmišljavamo nove stvari, a na ovu sam posebno ponosan – napravili smo novu blagovaonicu za učenike. Sad će moći sjediti i pojesti topli obrok svaki dan.”

“Jednu učionicu smo pretvorili u blagovaonicu koja se nalazi spojena sa školskom kuhinjom gdje imamo tri kuharice koje pripremaju ukusna jela našim učenicima. Nekad davno, kad sam ja pohađao ovu školu, za gablec je bio samo suhi obrok, a mi danas ubacujemo uz suhi i topli obrok. Znači mahune, grah s kobasicom i slične stvari. Do sada smo sve to obavljali na auli. Postavili bi stolove i onda bi djeca stojećki jela. Sada se to mijenja. Poslije drugog školskog sata slijedi odmor i jelo za učenike od 1 -4 razreda, a nakon trećeg za ostale od 5 – 8. Uđu, sjednu, na miru pojedu i idu dalje.”

“Naravno, sveg toga ne bi bilo bez novčane i sve druge pomoći našeg osnivača Sisačko- moslavačke županije. SMŽ je platio ove radove uz stolove i hladnjake, a suradnja s njima je izuzetno dobra. To izgleda ovako. Često se sastajemo, ja obično detektiram poneki problem koji se treba riješiti ili iznesem neku ideju za neku potpuno novu stvar, a Pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, šport, mlade i civilno društvo SMŽ, Robertina Štajdohar sve sasluša i obično sve brzo i kvalitetno riješi. Stvarno smo zadovoljni sa suradnjom i komunikacijom sa SMŽ.”

“Evo upravo, treba reći, riješavamo problem i s termoventilima na radijatorima za grijanje, tako da će se ove godine sasvm sigurno uštedjeti prilična količina energije. No, ono što se priča po gradu je istina. Na prostoru Mošćenice će se graditi objekt osnovne škole koja će pripadati nama. Projekt smo odradili zajedno sa županijom i sad se čeka izvođač koji treba krenuti u radove. Škola će se nalaziti na mjestu stare izgorjele škole pored Doma zdravlja, a bit će to manji, ali vrlo moderan i funkcionalan objekt s devet učionica, blagavaonicom, vanjskim igralištem i sportskom dvoranom. “

“To je sjajna priča jer je Mošćenica veliko naselje, za sad već imamo tamo upisano 20 novih učenika i potrebe ima, pogotovo kad se uzme u obzir da se trenutno nastava odvija u uvjetima koji nemaju baš sve standarde, pogotovo što nema sportske dvorane koja će unaprijediti i sportski život tog kraja. Svi se veselimo tome i za par godina, tamo će biti potpuno drugačija i bolja situacija.”

■ IZ DRUGIH MEDIJA > evoprice.net | Reportažu napisao: Miroslav ŠANTEK ■