Kad se nađe u petome razredu, učenika dočeka mnogo lijepih i zanimljivih iskustava, ali i izazovnih, zahtjevnih i teških situacija. U susretu s novim počnu žaliti za onim što je prošlo, tužiti se na poteškoće, gubiti motivaciju za rad, popuštati u učenju, osjećati se loše…Zna se dogoditi da se iz tih nesnalaženja razviju emocionalne poteškoće te smetnje ponašanja. Da se to ne bi dogodilo i da poteškoće ne prerastu u problem, buduće petoškolce na vrijeme treba pripremiti za ono što ih očekuje.

Stara je istina da sva djeca žele što prije odrasti. Ponekad im je želja odveć jaka, pa ih navede na nesmotreno srljanje u svijet odraslih. Nije mudro odveć žuriti, ni preskakati razvojna razdoblja, koja prirodno slijede jedno drugo. Bez iskustva koje svako od njih donosi, nakon što ga se proživi, nema potpune zrelosti, a posljedice će se kad-tad osjetiti. Dok je u vrtiću, dijete jedva čeka poći u školu. Prvoškolac zadivljeno promatra drugo i trećeškolce i silno želi biti velik poput njih. U četvrtome razredu nestrpljiv je da postane „petaš”. Dobro je učenike tijekom cijele razredne nastave povremeno podsjećati da ih nakon četvrtoga očekuje peti razred u kojem su zahtjevi posve drugačiji, organizacija nastave se bitno razlikuje od one u razrednoj nastavi, učiteljicu zamjenjuju brojni predmetni nastavnici, povećava se obujam i težina gradiva, dulje ostaju u školi, mijenjaju se i usložnjavaju kriteriji ocjenjivanja, povećava broj i složenost domaćih radova…

Piše:

Milijana Kovačević

psihologinja savjetnica,

OŠ Kman-Kocunar, Split

Više pročitajte u tiskanom izdanju lista Školske novine objavljenom 1. listopada 2013.