Na Školskom portalu već ste čitali o 16 navika inteligentnog razmišljanja na putu prema izvrsnosti, a detaljnije smo vam predstavili prvih osam navika inteligentnog razmišljanja.

Sada vam donosimo detalje o sljedeće četiri navike inteligentnog razmišljanja koje će vam pomoći u poučavanju!

9. Jasno i precizno razmišljati i komunicirati

Krleža je davne 1930. zapisao: „Pisati ne znači drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeka, a nered u čovjeka je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine.”

Jezik je alat kojim razmišljamo, ali i alat kojim komuniciramo. O tome slikovito govori anegdota iz Churchillova života. Kad su Churchilla jednom upitali koliko bi mu vremena trebalo da pripremi jednominutni govor, rekao je: tri tjedna. Na pitanje koliko bi mu vremena trebalo za govor od petnaest minuta, odgovor je bio: jedan dan. A za predavanje od sat vremena? „O”, rekao je Churchill, „pa to mogu odmah, ne trebam se pripremati.”

Ima jedna iznimno korisna vježba za stjecanje inteligentnih navika jasnog i preciznog razmišljanja i komuniciranja koju često primjenjuju treneri u radu s menadžerima. Zove se „govor za lift”, a sastoji se u tome da zamislite groznu situaciju: cijelu ste minutu ostali sami u liftu s osobom koju oduvijek želite upoznati jer ste uvjereni da vam može promijeniti život i pomoći da ostvarite svoje najveće poslovne planove. Cijelu ste minutu stajali u liftu uz tu osobu i niste znali kako da počnete razgovor i što da joj kažete. Užas! Poslije ste danima smišljali pametne rečenice i sami sebi govorili što ste sve mogli i trebali reći, a niste, ali prošla baba s kolačima! Churchill bi svoj govor za lift pripremio u tri tjedna, a nama su katkad za to potrebni mjeseci ili godine. Počnite već danas brusiti svoje govore za lift. Čistite, prorešetajte, prosijajte sve nebitno… Ostavite samo čistu kapljicu jasno i precizno izrečene poruke kojom želite osvojiti svijet. I osvojit ćete ga.

10. Prikupljanje podataka svim osjetilima

„Želite li da vam djeca budu pametna, pričajte im bajke. Želite li da budu još pametnija, pričajte im još više bajki”, ponavljao je Einstein u svojim govorima i esejima. Tadašnja neuroznanost još nije mogla potvrditi ispravnost njegove misli. Danas se zna da naš mozak ne pravi razliku između posredno doživljenoga iskustva (čitanjem, gledanjem filma…) i neposredno doživljenoga. U oba je slučaja ključ u riječi doživljeno. Informacije iz vanjskoga svijeta prikupljamo svim osjetilima, ali procesuiramo samo one koje su nas na neki način emocionalno dotaknule. Od takvih iskustava gradimo svoje unutarnje svjetove i okvire svojih razmišljanja. Proust je u ciklusu romana U potrazi za izgubljenim vremenom izgradio pravi spomenik multisenzornom načinu prikupljanja podataka. Svaka je osjetilima prikupljena i spremljena informacija u njemu u svakom trenutku mogla, nečim izazvana, biti ponovno pozvana u sadašnjost. Sjetite se samo kolačića čiji je okus u njemu pobuđivao osjećaj radosti. Tajna zapravo nije bila u kolačiću,već u njemu samome, u prizivanju davnog trenutka kad je u ustima osjećao isti takav okus… „Uvijek ostaju samo miris i okus… manje su stvarni, ali postojaniji… čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu… na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.”

Teška je zabluda misliti da se inteligentne navike razmišljanja temelje samo na našemu razumu. Svi smo mi hodajuće vreće emocija, a naši su osjeti ticala kojima ispipavamo stvarnost. Trebamo se koristiti njima. Da bismo riješili problem, valja nam ga onjušiti, okusiti, opipati, čuti i vidjeti. Tek tada, kad ga dobro i sa svih strana upoznamo, možemo ga početi uspješno rješavati. Zato djeci treba pričati bajke: da se užive u njih i imaju osjećaj da su bila tamo… da su ušla u čaroliju. Matko Peić tomu je dodao: „Knjiga je čovjeku ono što je astronomu dalekozor ili medicinaru mikroskop – instrument boljega gledanja.”

11. Domišljanje, smišljanje, izmišljanje…

Kažu da je jedan od najgorih ljudskih strahova strah od neprihvaćanja i odbacivanja. To je strah koji ljude zaustavlja u nakani da budu slobodni i drukčiji, da misle svojom glavom ne obazirući se na kolektivne istine i vjerovanja. Taj strah drži misao zarobljenu u konformističke kutije nezamjeranja i neisticanja. Kultna pjesma Cvijeće je crveno američkoga country-glazbenika Harryja Chapina govori o darovitom dječaku kojem su dugo i uporno ispirali mozak dok mu nisu ubili svaku klicu želje da bude to što jest i misli izvan kutije. Ubili su ga za domišljanje, smišljanje, izmišljanje. Postao je čovjek koji misli samo ono što mu se kaže i radi samo onako kako se oduvijek radilo.

Svi su ljudi rođeni kreativni, ali ako se ne mogu iščupati iz kutija razmišljanja u kojima su zapeli, nikakve im koristi od te kreativnosti. Kreativnost se rasplamsa tek kad joj to sami dopustimo: isključimo racionalni način razmišljanja lijevom polutkom mozga i uključimo kreativno razmišljanje desnom polovicom. Sve se u tom trenutku promijeni: odjednom vidimo drukčije odnose, poveznice koje prije nismo uočavali, vidimo preklapanja i analogije. Nema brana nametnutih strahom i autocenzurom pa ideje slobodno naviru. Kako preoblikovati, prenamijeniti, presložiti, predizajnirati, pre…? Nema loše ideje, samo se treba dosjetiti kako se ona najbolje može iskoristiti. Napredak čovječanstva oduvijek je ovisio o ljudima koji se nisu bojali biti drukčiji i koji su razvili inteligentnu naviku razmišljanja izvan kutije.

12. Zanos, čuđenje i divljenje

Psiholog Mihaly Csikszentmihalyi razradio je u knjizi The concept of Flow (2002.) svoju genijalnu misao o zanosu kao najsnažnijem unutarnjem pokretaču svega našeg ponašanja. Flow je onaj opijeni zanos koji nas obuzme kad radimo nešto u čemu zaista uživamo, isključimo se iz svega ostaloga i toliko se uživimo u ono što radimo da zaboravimo i jesti i spavati. Zanos uspjehom blagoslivlja svaki posao kojega se prihvatimo. Edison je bio poznati radoholičar. Katkad je zanesen nekim eksperimentom po tri dana ostajao u svom laboratoriju. Povremeno bi tek prilegao na stol da se malkice odmori pa odmah nastavljao s radom. Kad su ga jednom pitali je li mu bilo teško cijeloga života tako naporno raditi, Edison se začudio i odgovorio: „Teško? Raditi? Zaboga, ja ni jedan jedini dan u životu nisam radio, ja sam se samo igrao!” To je ta inteligentna navika razmišljanja: zaneseno, s čuđenjem i divljenjem. Zanos, čuđenje i divljenje nježne su biljke koje treba zalijevati. Razmišljanje počinje umirati u trenutku kad one počnu sahnuti.

Einstein nam je savjetovao neka svojoj djeci pričamo bajke. Antun Branko Šimić dao je drugi sjajan recept za inteligentne navike razmišljanja: budimo pjesnici.

Antun Branko Šimić: Pjesnici

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari 

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu