Hm, jeste li i vi već odustali od poneke svoje novogodišnje odluke? Kažu da je put do pakla popločen dobrim namjerama, a put ni do čega odlukama koje nismo ostvarili. Jedan je od glavnih razloga zašto već u siječnju odustajemo od dobrih novogodišnjih odluka to što sama odluka nije dovoljna: da bismo se promijenili, potrebno je promijeniti i vlastite navike. A to nije nimalo lako. Psiholozi su podatak o potrošnji goriva Apolla XI. na putu na Mjesec 1969. godine iskoristili za zgodnu analogiju s tvrdokornim navikama – usporedili su ih sa Zemljinom silom težom. Naime, potrebno je silno mnogo energije da bismo se oslobodili navika, a i letjelica je u prvih osamdesetak kilometara leta, dok se oslobađala atmosfere i Zemljine sile teže, potrošila više goriva nego na cijelome ostatku puta od 384.000 kilometara koliko je naš planet prosječno udaljen od Mjeseca.

Još je Aristotel prije više od dvije i pol tisuće godina govorio o tome da smo određeni svojim navikama, točnije, da smo ono što ponavljamo. Razmislimo li iskreno o sebi, svojem ponašanju i odlukama, zaprepastit ćemo se kad otkrijemo koliko je stari filozof bio u pravu. Navike doista upravljaju većinom onoga što činimo: od vremena i načina na koji se budimo i obavljamo svakidašnje poslove do načina na koji se nosimo s problemima i stresom, načina na koji razmišljamo, donosimo odluke, komuniciramo…  Stručnjaci kažu da nas većinu  vremena, trećinu ili čak polovicu dana, vodi automatski pilot – naše navike. Djelomično je to i logično: racionalizirali smo svoje odluke i ponašanje stvorivši navike kojima u jednakim situacijama reagiramo na jedan te isti način.

Uglavnom nismo svjesni trenutka kad se neki naš često ponavljan oblik ponašanja razvio u dnevnu rutinu te postao dio naše osobnosti. Katkad osjećamo potrebu za time da se opravdavamo zbog nekih svojih loših navika tvrdeći da smo sve pokušali, ali ih se jednostavno ne možemo riješiti. To se posebno odnosi na navike koje zovemo ovisnostima, bilo da je riječ o ovisnostima o internetu, opijatima, poslu, pogrešnim ljudima, predrasudama, hrani, odgađanju, neprestanoj vrtnji ukrug negativnih misli i negativnih emocija…

Jeremy Dean (osnivač i autor popularnog PsyBloga na http://www.psyblog.co.uk), iživciran instantnim savjetima popularne psihologije o tome da su dovoljna tri tjedna ili mjesec dana upornoga ponavljanja željene navike kako bi se njome zamijenila bilo koja stara, neželjena, objavio je prije manje od mjesec dana genijalnu knjigu Making Habits, Breaking Habits: Why We Do Things, Why We Don’t, and How to Make Any Change Stick. Iz nje izdvajam samo nekoliko razloga zbog kojih odustajemo od svojih dobrih namjera i ne uspijevamo loše navike zamijeniti boljima:

1. Demotiviraju nas naši preambiciozni planovi. Pokušavamo ostvariti ono što je neostvarivo i obeshrabrimo se kad shvatimo da nam ne uspijeva.

 2. Fokusiramo se na trenutačnu nelagodu koja prati mijenjanje neke navike. Ne uspoređujemo tu nelagodu s koristima koje bismo dugoročno imali od nove navike. 

3. Nedostaju nam mali konkretni planovi i odluke za krizne situacije (npr. plan o tome što smijemo pojesti između obroka ako nas usred dijete spopadne nepodnošljiva glad).

4. Nedosljedni smo. Navike se stvaraju tako da na iste situacije uvijek reagiramo na isti način. Želim li promijeniti staru naviku, moram svjesno umjesto neželjenoga načina reagirati drukčije.

5. Opsjednuti smo željom da uspijemo i pod stresom smo zbog nepodnošljiva pritiska. Odustajanje od odluke zbog koje smo pod stresom postaje način naše samoobrane. 

6. Ne veselimo se malim koracima koje smo napravili, nego se živciramo zbog onih koje još nismo poduzeli ili onih koji su bili neuspješni.

7. Skloni smo pokušavati riješiti svoj problem na jedan način, a ako ne ide, često pomislimo da se on ne može riješiti. Stvar je u tome da, ne ide li na jedan način, treba pokušati na drugi, peti, stoti. Uvijek postoji dobar način, samo ga treba napipati.

8. Često se nasučemo u nastojanjima da ubijemo neku lošu naviku. Loše navike ne treba ubijati, valja ih zamijeniti dobrima.

9. U teškim trenutcima, kad smo umorni, slabi, osamljeni, tužni, gladni…, čak i kad dospijemo prilično daleko u stjecanju nove navike, puknemo, pa se poput njihala vratimo na početni položaj.