objavljeno: 10. studenoga 2015.

… o središnjem događanju kulturne godine u nas, koji pokazuje da unatoč krizi interes za knjigu i pisanu riječ ne jenjava.

„Knjiga nas čini boljima, tolerantnijima i uči nas onome najvažnijem što čovjek mora imati: slušanju drugih, a također pridonosi očuvanju našeg jezika – jer jezik je taj koji nas čini onim što jesmo, on potvrđuje naš identitet“, rekao je ministar Šipuš.

„Uvjeren sam da će i ovaj Interliber potvrditi da knjiga u Hrvatskoj ima čitatelja, da je aktualna, da ima svoju publiku i među djecom i mladima, da postoji i kod srednje i takozvane starije generacije. Vjerujem da još nismo zaboravili učinak čitanja knjige, razgovora o knjizi, i da smo tu ljubav usadili i nastavili njegovati i kod generacija koje nas nasljeđuju, jer svi mi imamo i tu ulogu – obrazovnu, edukativnu, odgovornu prema dobroj priči, znanju, istraživanju i otkrivanju u kojemu ne bi trebalo biti okvira, granica i zabrana”, poručio je ministar Berislav Šipuš.

Na štandu ŠKOLSKE KNJIGE predstavljeno je 5. kolo djela hrvatskog književnika i akademika Ivana ARALICE kao i njegov novi roman „Bunar na turskoj granici“.

Nakon nadahnutog uvodnog slova predsjednika Uprave Školske knjige, dr. sc. Ante ŽUŽULA, o knjigama su govorili dr. sc. Tatjana ILEŠ, Sani SARDELIĆ, dr. sc. Damir PEŠORDA, dr. sc. Ana LEDERER, a program je vodila urednica Miroslava VUČIĆ.

…………

PETO KOLO DJELA IVANA ARALICE

■  Bunar na turskoj granici – novi roman

Aralica i u ovome romanu propituje moć sjećanja, pamćenja i zaborava, temelja individualnoga, društvenoga i nacionalnog identiteta.

Bunar pripovijeda o hrvatskom identitetu uz granično područje Dalmacije i Bosne, u župi Kninsko polje, a u njemu se isprepleću povijesni događaji naznačeni dodirom, susretom i sukobom civilizacija kršćanstva, pravoslavlja i islama, nacionalne baštine i različitih ideologija.

Potresnu priču o djedovu životu uz ovce na planini, u kolibi na Brezovcu, u blizini turske granice, o bunaru, o ramazanskom zakonu i pravilima ispaše, o kolibarima i tovarini, o puškama, dubokim snjegovima, o partizanima, četnicima i ustašama, dopunjuje priča o onome što se dogodilo 1944., na blagdan Uznesenja Marijina, dan kad je djed posljednji put uzašao na planinu.

Bunar na turskoj granici čitatelja intelektualno angažira i emocionalno obuzima.

■  Filip ‒ priča o orahovu kovčežiću

Roman Filip – priča o orahovu kovčežiću živa je slika iskustva naraštaja koji pripada shizofrenu vremenu, onom u kojem nastaju podvojenosti društva i podvojenosti u društvu.

Predajući i tijelo i duh vjeri u novo doba i idejama o novom socijalističkom društvu slobode, jednakosti, bratstva i jedinstva, Filip Čavlina, dijete dalmatinskoga krša i kamena, poslije povratka sa služenja vojnoga roka u rodni kraj kroči prostorom kojemu više ne pripada i koji ne pripada njemu.

Obećanja modernih proroka o novom i boljem svijetu socijalističkoga društva te nemogućnost razumijevanja i prihvaćanja brzih promjena u društvu i sustavu okosnica su ove romaneskne priče o prepuštanju struji i dobrovoljnome izgnanstvu.

Ovaj je roman vrstan podsjetnik na vrijeme okupacije svakidašnjice pojedinca koja je snažno inzistirala na različitim aspektima jednakosti – nipošto različitosti.

■ Gdje pijevac ne pjeva

Gdje pijevac ne pjeva uznemirujuće je dojmljiva zbirka kratkih proza o Domovinskome ratu.

Osim pripovijetke po kojoj je cijela zbirka dobila ime, novo izdanje Pijevca sadržava i priče: Molitva do neba, E, moj Ive, Most i mostovi, Cvijet na reveru, Zapis o temeljcu i Ena. Te priče iz doba Domovinskoga rata nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Araličine priče o ratu i onome što on donosi otvaraju mnogobrojna osobna sjećanja, pokreću osjećaje koji su s vremenom možda bili i duboko potisnuti, navode na razmišljanja i dvojbe…

Superiorna vrsnoća stila! Mudrost kazivanja Ivana Aralice, dobroga vrtlara naše književnosti.

■ Joakimova viđenja

Joakimova viđenja niz je od deset pripovjednih kratkih proza u kojima autor preispituje zbivanja iz ne tako davne prošlosti.

Društvena zbilja kao neumitna osnovica te osobnost doživljaja, zapažanja i iskaza kao pulsirajuća potka vješto su strukturirane unutar niza naizgled spontanih zbivanja i asocijacija svake pojedine priče. Tematsku osnovicu tvore sličice iz života jednog Joakima…

Izbrušene raskošne rečenice kojima nas pisac uvodi u svoj svijet pripovijedanja oblikuju osnovnu i trajnu preokupaciju: kako ćemo do istine i smijemo li odustati od potrage čak i kada to od nas zahtijevaju društvene norme?

Ni ove Araličine pripovijetke, vrlo otvorenih struktura, ne prestaju biti uvjerljiv iskaz o tome da se fikcija i stvarnost u vješta pisca mogu ispreplesti u jedinstven doživljaj pripovijedanja.

■ Svemu ima vrijeme

Već to što su novele iz autorova proznog prvijenca dočekale svoje novo izdanje svjedoči na određen način da su izdržale kušnju vremena i da zauzimaju zapaženo mjesto u korpusu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.

U zbirci se izdvaja nekoliko tematskih krugova: rat (Raskol, Ostavština, Kuća), malograđanska poslijeratna sredina sa svojim ponorima i paklom ispod naizgled smirene površine (Otisci, Ovako ili kao trava, Snovalo, Pošiljka, Mimohod), potom novele s filozofskim podtekstom i snažnim simboličnim nabojem (Križ, Krug) te priče o traumatičnom preseljenju sa sela u grad (Nenapisano na darovnici).

Neke od tih novela bez sumnje zaslužuju mjesto u antologiji hrvatske novele dvadesetog stoljeća, primjerice, Križ i Raskol, možda i Kuća, a zbirka u cjelini upotpunjuje sliku o opsežnom i vrlo raznovrsnom autorovu opusu. Zagrljaj tradicije i suvremenosti.