Etide za lijevu ruku istraživački su putopis po hrvatskim glazbenim prostranstvima. Široka tematika tekstova nije kronološka povijest, nego svojevrstan prikaz lutanja hrvatskom glazbenom kulturom od sjevera do juga.

Od glazbe u gramatici latinskog jezika iz 1480. godine do glazbenog repertoara varaždinskih vatrogasaca s kraja 18. stoljeća, od Vivaldijeve opere o albanskom junaku Skenderbegu do crkvene glazbe koju je za đakovačku katedralu skladao Mozartov šurjak Jakob Petrus Haibel – onomu o čemu piše autor uvijek pristupa s jednakom mjerom ozbiljnosti i nerijetko upućuje svojeg čitatelja gdje bi i kako mogao i sam nastaviti neko istraživanje.

Feljtoni, eseji i crtice u ovoj zbirci nastali su na marginama autorovih osnovnih glazbeno-historiografskih i paleografskih znanstvenih interesa te su ponajprije upućeni glazbenim amaterima, ljubiteljima glazbe.
Knjiga ukoričuje višegodišnja nastojanja da se u Hrvatskoj i o muzikološkim preokupacijama piše pristupačno.

Tekstove koji su prvobitno bili razasuti po raznim novinama autor je najčešće doživljavao kao svojevrsne stilske vježbe, etide. Otuda i naslov knjige.