Putujući svijetom shvatio sam da su biološka i kulturna raznolikost ugrožene, a za naš ih je opstanak važno sačuvati. Serija Atlas pustolovina u izdanju Školske knjige doprinos je podizanju svijesti o ljepoti raznolikosti svijeta i potrebi da njegujemo prirodnu ljudsku znatiželju od malih nogu, ističe Davor Rostuhar, putopisac, fotograf i pustolov.

Kad sam primio u ruke impozantne knjige Atlas pustolovina i Atlas pustolovina – sva čuda svijeta, listao ih, promatrao lijepe ilustracije i čitao zanimljive tekstove, osjećao sam se kao da ponovo putujem oko svijeta. Čak sam imao dojam kao da su sva moja putovanja zabilježena u tim knjigama!

Više od polovice mjesta, znamenitosti i događaja koji se spominju u knjigama već sam posjetio i upoznao u dvadeset godina koliko putujem svijetom i doživljavam raznovrsne pustolovine.

Kao dijete čuo sam odrasle kako govore da znatiželja s vremenom prođe jer, kad odrasteš, imaš puno drugih briga i odgovornosti i nemaš više vremena za istraživanje svijeta oko sebe. Čvrsto sam odlučio pokušati zadržati tu znatiželju što dulje. Shvatio sam da je znatiželja divna ljudska karakteristika i da je treba njegovati.

U tih 20 godina proputovao sam otprilike 120 država, biciklom prešao put od Zagreba do Egipta, na skijama prehodao put od obale Antarktike do Južnoga pola, kajakom plovio po Filipinima i Mikroneziji, penjao se po Himalajama i Andama, probijao kroz džungle Amazone i Nove Gvineje, motorom se provezao kroz cijelu Afriku, malim avionima letio iznad gradova i nacionalnih parkova, istraživao ostatke starih kultura i upoznavao bogatstva novih, čak sam otkrio jednu drevnu majansku pećinu u Gvatemali i novo pleme u Zapadnoj Papui.

Dok sam listao ove knjige, činilo mi se kao da ponovno proživljavam sve te pustolovine ‒ i ne samo te, nego i stotine drugih koje ovdje nisam spomenuo.

• 

• 

• 

• 

• 

Međutim, ove me knjige nisu samo podsjetile na te pustolovine, nego su me i navele na razmišljanje o tome zašto su pustolovine važne i zašto sam se ja uopće upustio u njih. Imao sam tu sreću što sam vrlo rano, još kao dijete, slušajući odrasle kako govore da je život kratak, osvijestio tu činjenicu i odlučio iskoristiti ga što bolje.

Osim toga, bio sam vrlo znatiželjan. Sve me zanimalo. Postavljao sam tisuću pitanja i uživao u otkrivanju odgovora. No čuo sam odrasle i kako govore da to s vremenom prođe jer, kad odrasteš, imaš puno drugih briga i odgovornosti i više nemaš vremena za istraživanje svijeta oko sebe.

Da bismo opstali, moramo se razvijati, a sav napredak ljudske vrste dogodio se upravo zahvaljujući odvažnim pustolovima, bez obzira na to jesu li bili moreplovci koji su otkrivali nove kontinente, znanstvenici koji su otkrivali lijekove za bolesti, izumitelji koji su otkrivali nove tehnologije ili političari koji su gradili pravednije i ravnopravnije društvo.

Čvrsto sam odlučio pokušati zadržati tu znatiželju što dulje. Shvatio sam da je znatiželja divna ljudska karakteristika i da je treba njegovati.

Kad sam u školi učio o velikim istraživačima, shvatio sam da je i njih gonila znatiželja. Da nije bilo njih, mi bismo vjerojatno još uvijek bili u pećinama ili čak više ne bismo postojali.

Da bismo opstali, moramo se razvijati, a sav napredak ljudske vrste dogodio se upravo zahvaljujući odvažnim pustolovima bez obzira na to jesu li bili pomorci koji su otkrivali nove kontinente, znanstvenici koji su otkrivali lijekove za bolesti, izumitelji koji su otkrivali nove tehnologije ili političari koji su gradili pravednije i ravnopravnije društvo.

Svim velikim ljudima u povijesti, od onih prvih koji su otkrili vatru do današnjih koji su otkrili cjepiva za koronavirus, zajednička je upravo ta karakteristika – znatiželja. A znatiželja nije nešto što imamo ili nemamo, nego nešto s čime smo se svi rodili, a s vremenom je gubimo osim ako se ne potrudimo njegovati je, razvijati i zadržati. Ovi atlasi divan su doprinos tomu.

• 

• 

Listajući ove dvije knjige iz serije Atlas pustolovina, bio sam fasciniran i time koliko je svijet divan, šaren i raznolik. Ta raznolikost još više dolazi do izražaja ovako okupljena na jednome mjestu, a upravo ona naš planet čini fascinantnim.

U samim početcima, kada sam počeo odlaziti na putovanja, upravo me ta raznolikost privlačila. Želio sam upoznati sve novo – nove ljude, nove kulture, nove jezike, nove religije, nove krajolike, nove mirise… Kamo god sam išao, upravo sam to tražio – što veću raznolikost. Putujući, naučio sam da postoje dvije glavne raznolikosti.

• 

• 

Prva je biološka raznolikost našega planeta, prirode, ekosustava – planine, pustinje, džungle, močvare, ledena prostranstva, milijuni vrsta biljnog i životinjskog svijeta…

Druga je kulturna raznolikost naše vrste, ljudi, ljudskog društva, ljudskih kultura.

Naučio sam da druga raznolikost proizlazi iz prve. Kako su se ljudi širili svijetom i naseljavali najrazličitija mjesta, tako su se prilagođavali tim mjestima i razvijali se drukčiji od drugih. Svako društvo razvilo je svoj jezik, običaje, jelovnike, vjerovanja…

Biološka i kulturna raznolikost nisu samo zanimljive i fascinantne, one su i bitne za opstanak naše vrste, za opstanak naše djece. Nije slučajno što svi mi koji smo imali čast proputovati velik dio svijeta i uživo svjedočiti i upoznati tu raznolikost ističemo koliko ju je bitno sačuvati. Upravo je to još jedan bitan doprinos Atlasa pustolovina.

Do prije samo nekoliko stotina godina na svijetu je bilo jako puno raznolikosti, a mi smo još bili preopterećeni preživljavanjem, presiromašni i tehnološki nedovoljno razvijeni da bismo mogli putovati svijetom i upoznavati ih. Samo najodvažniji i najbogatiji ljudi mogli su ići daleko, ali malotko se uopće u to upuštao jer je bilo opasno za život. Danas živimo u vrlo uzbudljivome dobu kada čak i mi koji se nismo rodili u bogatim obiteljima uz malo volje i truda možemo otputovati u najudaljenije predjele svijeta i ondje još uvijek možemo pronaći tu zadivljujuću raznolikost. Nažalost, ta je raznolikost ugrožena i nestaje jer se naša vrsta toliko proširila svijetom na štetu svih drugih vrsta da smo ozbiljno oštetili cijeli ekosustav, a unutar naše vrste počeli smo se stapati u jednu globalnu kulturu.

Biološka i kulturna raznolikost nisu samo zanimljive i fascinantne, one su i bitne za opstanak naše vrste, za opstanak naše djece. Stoga nije slučajno što svi mi koji smo imali čast proputovati velik dio svijeta i uživo svjedočiti i upoznati tu raznolikost ističemo koliko ju je bitno sačuvati. Upravo je to još jedan bitan doprinos ovih atlasa ‒ prikaz sve te fascinantne raznolikosti svijeta na jednome mjestu.

Danas je to možda važnije nego ikada jer nam pandemija ne dopušta da putujemo. A kad ne možemo putovati fizički, možemo putovati u mašti.

Ovi prekrasno ilustrirani atlasi toliko zorno dočaravaju sva ta fascinantna mjesta na našemu planetu, da čak i ja, koji sam već upoznao više od pola tih mjesta, znamenitosti i događaja i doživio više od pola pustolovina navedenih u atlasima, dok ih listam, imam osjećaj kao da ponovno putujem. Oni nas potiču da maštamo i sanjamo putovanja.

A sada, kada ne možemo putovati, barem možemo maštati. Možemo istraživati i učiti o tome kakvih sve čuda ima na našem fascinantnom planetu i potom planirati putovanja na koja ćemo ići jednog dana kada to bude moguće. Atlasi su i mene potaknuli na sanjarenje, fascinirali me nekim informacijama koje prije nisam znao.

Dali su mi i neke dobre ideje o kojima sam počeo razmišljati, a čak su mi i otkrili neka mjesta za koja nisam znao i koja sam sada čvrsto odlučio posjetiti!