U bogato ilustriranoj toploj priči u stihovima Ja! Ja mogu sam! mr. sc. Inge Seme Stojnović na razvojno primjeren način predočene su tipične situacije iz života djeteta u dobi od otprilike dvije godine. Tada dijete doživljava velike promjene, počinje se osamostaljivati i upotrebljavati zamjenicu ja. Ponosno je zbog uspješnosti u svakoj aktivnosti u kojoj sudjeluje, voli pomagati drugima i dijeliti svoje doživljaje s roditeljima i ostalim članovima obitelji.

Ova vedra slikovnica razveselit će najmlađe, ali i roditelje, odgojitelje i sve koji se bave odgojem djece u ranom i predškolskom razdoblju. Slikovnicu je ilustrirala Sanja Rešček Ramljak.

Pedagoški materijal za odrasle

„Potreba djeteta da se osamostali i afirmira njegova je temeljna potreba. Za današnje je dijete karakteristično to da je izdvojeno iz svijeta odraslih i da vrlo slabo sudjeluje u njemu, ali ne zato što nema kompetencije, nego zato što mu mi to ne dopuštamo. I to nam je u slikovnici autorica lijepo predočila. U različitim kontekstima željela je zabilježiti sve situacije u kojima dijete može samostalno sudjelovati. Slikovnicu vidim i kao pedagoški materijal za odrasle, kao poticaj odraslima da puste djecu neka čine pogreške, neka uče na tim pogreškama i sudjeluju u svim aktivnostima u kojima mogu sudjelovati jer je rezultat toga zapravo ono čime završava ova slikovnica, a to je stvaranje pozitivne slike o sebi, osjećaj uspjeha i osjećaj napredovanja”, istaknula je dr. sc. Mirjana Šagud, redovita profesorica u Centru za obrazovanje nastavnika s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je govorila o pedagoškoj vrijednosti slikovnice.

Mama, ali ja mogu sam/sama!

„Pišući ovu priču, ujedno sam i ja sebi postavljala vječna pitanja: Mogu li ja to, kako ću ja to?

Smijem li napustiti neku komfort zonu, što će se dogoditi? Kad sam u životu mogla sama, a nisam, zašto nisam? Ovo je priča i o mojoj djeci, odraslim osobama, koja mi svojim životima poručuju: „Mama, puno nam znači tvoja podrška, ali ja mogu sam/sama!” Tema je posvećena i djeci s teškoćama koja nam svakog dana svojim djelima pokazuju da mogu sama. Osim o samostalnosti, samosvijesti, inicijativi, odlukama, ovo je priča i o poduzetništvu, prvim koracima djeteta u tom smjeru. Prof. dr. sc. Ivanka Stričević jednom je rekla: ‘Kvalitetna slikovnica je ona koja je dobra za djecu i odrasle, kad odrasli mogu u njoj naći nešto za sebe.’ Zato vjerujem da će ova priča za djecu potaknuti na razmišljanje o životu i neke odrasle, što još mogu, kakve nove odluke mogu donijeti, što ostvariti… Zašto pišem za djecu? Zato što priče imaju moć činiti dobro, a djeci trebaju uzori, poticaji, priče o dobru, ljudskim vrijednostima.

Vjerujem da je dobra slikovnica divan posrednik i pomoćnik kad želimo raditi u najboljem interesu djeteta. Pojačava doživljaj podrške važnih odraslih osoba u životu djeteta, može pobuditi radost u zajedničkoj igri, zrcaljenje, sudjelovanje djeteta u aktivnostima s odraslima, povjerenje i oslanjanje na ono što dijete može. Može pomoći djetetu i odraslima da bolje uoče sebe, svoje postupke i ponašanje, da osjete sebe s pomoću knjige. Sve se to lijepo uklopilo u ovogodišnje geslo Školske knjige na Interliberu: „Osjeti knjigu!”, rekla je u nadahnutom govoru autorica slikovnice mr. sc. Inga Seme Stojnović.

• 

• 

• 

Djeca mogu sama ispričati svoju priču

„Proces ilustriranja jednostavan je kad se tekst i ilustrator nekako nađu. Onda to postane vrlo lako i nadahne ilustratora. Sliku dječačića, glavnog lika, mogla sam odmah zamisliti, a usredotočila sam se i na puno detalja koje djeca mogu proučavati i na temelju kojih i ona mogu ispričati svoju priču i lakše se poistovjetiti s glavnim likom. Posebno mi je drago što sam imala slobodu da mogu sama oblikovati naslovnicu jer sam ovim velikim tekstom u naslovu, koji pridržava maleni dječak, htjela pokazati njegovu snagu i samostalnost”, rekla je ilustratorica Sanja Rešček Ramljak, akademska slikarica i dizajnerica.

„Ova slikovnica ima moćan naslov ne samo za djecu nego i za odrasle. Jer u životu se često nađemo u situaciji kad mislimo da nešto ne možemo. Tada se trebamo sjetiti onih najmlađih koji, kad čine svoje prve samostalne korake ili kad puštaju ruku odrasle osobe da bi nešto učinili sami, sa sigurnošću tvrde: „Ja mogu sam/sama!” I oni zaista mogu. I mi zaista možemo. To je najvažnija i najveća poruka ove slikovnice”, istaknula je urednica slikovnice Snježana Marić.

■  Napisala: Snježana Marić | Fotografije: Niko Gojo ■