Škole rade odličan posao kad su u pitanju profesionalni razvoj i tehnike upravljanja učionicom, ali što je s praksom osvrta za učitelje? Kako bismo se obnovili, prvo moramo pogledati svoju vanjštinu. O tome se neće mnogo raspravljati, ali je ključno.

Odmorite svoje tijelo, napravite stanku i isključite se.

Razmislite o svojoj prehrani, neka vam zdrava hrana bude prioritet.

Kad se obnovite izvana, možete se pogledati i iznutra.

Meditirajte, molite, povežite se sa sobom. Otpustite osjećaje ili frustracije.

Sokrat je rekao: „Život koji nije preispitan nije vrijedno živjeti.” Ako se želimo povezati s drugim ljudima, ključno je preispitivati svoje srce koje vlada našim mislima, reakcijama i motivima. Moramo ostati iskreni prema sebi, jer će od nas uvijek tražiti da damo više nego što smo sposobni. Meditacija, molitva ili povezivanje sa sobom čini nas svjesnijima. Prakticiranje pozitivnih koraka mora biti namjerna, svjesna svakodnevna navika. Katkad privatni blog može biti mjesto na kojem ćemo iznijeti svoje osjećaje i ideje. Pisanje nam također može pomoći da sagledamo probleme drugim očima, iz drukčije perspektive.

To nas dovodi do sljedeće točke gledanja prema van.

Tražite mudrost.

Jedan od simptoma „izgaranja” jest izolacija. Vrlo je važno ne ograditi se zidovima kroz koje ne dopire pomoć. Važno je pronaći osobu kojoj vjerujete. Ta je osoba možda upravo iza ugla, ali da bi vas pronašla morate ostati otvoreni.

Osnujte zajednicu.

Osnivanje zajednice ključno je u školskom životu. Kad se možemo okupiti kao zajednica učitelja, osvrnuti se na svoj rad i podijeliti iskustva s drugima, tad se mogu uočiti svijetle točke. To je potrebno osobi koja je doživjela „izgaranje” i trenutačno ne vidi svjetlost u tunelu. Iako je izlaz možda nadohvat ruke, čovjek može biti toliko umoran da ga ne vidi. Pronalaženje ljudi od povjerenja može biti osnova za izgradnju zajednice.

To nas vraća na osnovnu temu, a to je srce. Srce nas je i dovelo u ovu ludu profesiju. Mi smo se zaljubili u umjetnost i znanost poučavanja. Zato je vrijeme da vratimo fokus.

Vratite fokus na svoju svrhu

Upitajte se: „Tko?” Tko je učitelj koji poučava? Koliko ste sebe već dali? Očekujemo li instantne rezultate? Možda bismo trebali shvatiti da ne možemo pomoći svakom učeniku svaki dan. Ne možemo uvijek zadovoljiti sve ljude. Sjemenu je potrebno vrijeme da pusti korijenje, izraste i procvjeta.

Poučavanje je maraton. Brzi, iscrpljujući maraton koji ne završava na kraju radnog dana. Postoje prepreke i sporedne ulice, ali ako možemo oporaviti svoje srce tako što ćemo se vratiti korijenu naše prve ljubavi, vodeći pritom računa o sebi, možemo ponovno zapaliti iskru učitelja u sebi.

………………

NAPOMENA

• The College of Education at Grand Canyon University pomaže učiteljima da inspiriraju mlade umove i mijenjaju živote.
• Izvor: blogs.gcu.edu