Godinama sam učiteljica razredne nastave. Svaka nova generacija učenika nosi svoje izazove. Postavši učiteljica 1. b razreda, uočila sam da moram puno vremena i pažnje usmjeriti na usmeno i pisano izražavanje. Tijekom prvog razreda često smo provodili vrijeme čitajući slikovnice i kratke priče i tako razvijali usmeno izražavanje. Prilikom obrade slova poticala sam učenike na urednost, strpljivost u pisanju, a svakodnevno smo ponavljali važnost čitkog rukopisa.

U drugom smo razredu nastavili s istim aktivnostima vezanim za usmeno i pisano izražavanje. Budući da su učenici bili godinu dana stariji, različite su aktivnosti, vezane za usmeno i pisano izražavanje, provodili u paru ili manjim grupama. Nakon nekog vremena vidjela sam da dobro funkcioniraju radeći na takav način pa sam većinu naših razrednih aktivnosti tako i organizirala. Osim nastave hrvatskog jezika i matematike i nastavu smo prirode i društva radili na taj način.

Često smo izlazili iz škole i uočavali promjene u prirodi, promatrali promet, prometnice i razmišljali o sigurnosti u prometu, ali i istraživali svijet koji nas okružuje. Prilikom jednog izlaska s učenicima izvan učionice odlučila sam pred učenike staviti mali izazov. Htjela sam vidjeti kako će se snaći u zajedničkoj aktivnosti kojoj je glavni cilj bio poticati stvaralaštvo. Želja mi je bila ovom aktivnošću krenuti u realizaciju ishoda: OŠ HJ B.2.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitom interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima književnog teksta.

Tijekom šetnje prema šumi Pical, koja je smještena uz obalu mora, osim promjena u prirodi uočili smo da se dio šume iskrčio radi izgradnje novog hotela. Učenici su pokazali zabrinutost znajući da je naša šuma poznata po vjevericama pa ih je zanimalo što se događa sa životinjama u ovakvim situacijama. Zajedno smo odlučili osmisliti slikovnicu o vjeverici koja je izgubila svoj dom.

Na moju radost tema ih je jako zainteresirala i sljedećih su me dana stalno propitkivali kad ćemo početi izrađivati slikovnicu.  

Slikovnica je nastajala u etapama. Zajedno smo osmislili likove priče odlučivši se za dva lika: djevojčicu Doru i vjevericu koju smo nazvali Gricka.

Danima smo pričali o njihovim osobinama i usput se koristili terminima (izgled lika, osobine lika) koje smo do tada naučili. Odlučili smo da će tema priče biti boravak djevojčice Dore u šumi gdje upoznaje vjevericu Gricku. Vrijeme radnje je ljeto tijekom kojeg se Dora priprema za jesen kad će krenuti u prvi razred u našu novoizgrađenu školu Finida, a vjeverica se boji gdje će živjeti jer u njezinoj šumi niče novi hotel. Učenici su svaki slobodan trenutak koristili za rad na slikovnici. Svaka je grupa radila na određenom dijelu priče koja se kasnije spojila u jednu cjelinu. Ilustracije su se osmišljavale detaljno, a većinu je ilustarcija nacrtao učenik Alex Čalić koji se u razredu istaknuo svojim crtežima.

Naša je slikovnica dobila i svoju digitalnu inačicu. Pogledajte ju OVDJE.

Što reći za kraj?

Možda bi bila najprikladnija uzrečica: Sve se može kad se hoće!

Svaka generacija učenika donosi određene izazove, ali izazova se ne treba plašiti. Ovakvi projekti nisu dobri samo radi opismenjavanja učenika. U ovakvim se projektima razvija suradnja, sposobnost slušanja i uvažavanja tuđeg mišljenja, odnosno razvijaju se kompetencije za 21.stoljeće.

 Osjetite ih, poslušajte ih i ponudite im izazove. Vjerujem da ćete se svaki put iznenaditi rezultatom.

■  Napisala: Senka RUKAVINA, učiteljica razredne nastave. Školovanje završila u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, odsjek Pedagogija. Zaposlena u Osnovnoj školi Finida u Poreču. Radila u Osnovnoj školi Nova Gradiška, Osnovnoj školi Poreč i Područnoj školi Veli Maj. ■