Čitanje je vještina na kojoj se grade ostale vještine. Kako motivirati učenike prvog razreda za čitanje i razvijanje ljubavi prema čitanju?

Čitanje i čitalačka pismenost

Čitanje je važna životna vještina bez koje je danas nezamislivo živjeti. Prema Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja koja bi trebala pridonijeti razvoju kulture čitanja i omogućiti što većem broju pripadnika hrvatskog društva čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem, čitanje je spoznajno-doživljajni proces koji obuhvaća jezičnu, komunikacijsku i stvaralačku djelatnost. Čitanje je baza na kojoj se grade ostale vještine. Prema ishodima Kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj u prvom razredu učenici trebaju usvojiti ishode:

OŠ HJ A.1.3.

Učenik čita tekstove primjerene početnomu opismenjavanju i jezičnome razvoju.

OŠ HJ B.1.2.

Učenik sluša/čita književni tekst, izražava o čemu tekst govori i prepoznaje književne tekstove prema obliku u skladu s jezičnim razvojem i dobi.

OŠ HJ B.1.3

Učenik izabire ponuđene književne tekstove i čita/sluša ih s razumijevanjem prema vlastitome interesu.

Moji učenici prvog razreda uočavaju važnost čitanja: čitaju upute kako sastaviti omiljenu igračku, čitaju titlove filmova, usvajaju nove informacije, uz čitanje se lakše snalaze u svijetu oko sebe. Kao učiteljica s tridesetogodišnjim iskustvom uočavam da je čitalačka pismenost jedna od najvažnijih kompetencija koju učenici stječu napredujući u prvim godinama svojega obrazovanja te je ona temelj za učenje svih predmeta, omogućuje razonodu i osobni razvoj te ih osposobljava za sudjelovanje u zajednici.

Učenje čitanja

Prema Čudina-Obradović u podučavanju čitanja upotrebljavaju se različiti pristupi. Veliku važnost ima razlikovanje između tehnike čitanja (usvajanja abecede i dekodiranja) i razumijevanja pročitanoga. Pri učenju čitanja veliku ulogu ima i jezik i pravopis jezika koji se uči čitati. Čitanje je utemeljeno u govoru, a govor je urođen, instinktivan te ga nije potrebno učiti.

Za razliku od govora, čitanje nije ni prirođeno ni instinktivno i potrebni su dobri biološki temelji, poticajna okolina i kvalitetno podučavanje kako bi se razvila čitalačka vještina. Primjećujem da učenici sve teže usvajaju tu vještinu te je potrebno puno truda i upornosti kako bi se ona usvojila. Pisanje je neraskidivo povezano s usvajanjem čitanja. Prema Kurikulumu učenici u prvom razredu usvajaju samo formalna slova dok u drugom razredu usvajaju rukopisna slova. Ta me promjena obradovala jer sam se nadala da ćemo imati više vremena za uvježbavanje čitanja, no situacija u razrednom odjelu nije onakva kakvu sam očekivala.

Shvatila sam da treba više raditi s učenicima kako bi se unaprijedila tehnika čitanja i kako bi učenici razvili tehniku tihog čitanja s razumijevanjem jer je takvo čitanje brže, poveznice između riječi stvaraju se brže i na taj način se u tišini obrađuju dobivene informacije. Važno je u najranijoj dječjoj dobi započeti s čitanjem u krugu obitelji i u vrtiću. Kriva je pretpostavka da učitelji zahtijevaju da učenici krenu u prvi razred i znaju čitati. Prije formalnog obrazovanja treba raditi na igrama glasovne analize i sinteze te vježbama razvijanja grafomotorike kako bismo ih u školi naučili pravilno pisati i čitati.

Negdje sam pročitala analogiju između vožnje bicikla i uvježbavanja čitanja s kojom se u potpunosti slažem. Kada djecu učimo voziti bicikl, na početku trebaju pomoćne kotače i razlog zašto bi htjeli voziti bicikl. Treba ih ohrabrivati i naučiti održavati ravnotežu. Trčati uz njih i pridržavati da ne padnu. S vremenom davati izazove dok vježbaju kako bi na kraju uspjeli bez nas, ali im i dalje pomažemo koliko god je potrebno. I čitanje treba učiti polako, korak po korak. Pružiti im pomoć, podršku i ohrabrenje i polako ih otisnuti na put uživanja u čitanju. Veseli me kad na dječjem licu ugledam ponos zbog uspješno pročitane slikopriče.

Globalno čitanje daje im osjećaj da čitaju, da oni to mogu. Kada u roditeljima imamo partnere koji ovu vještinu s djetetom razvijaju kod kuće, rezultat neće izostati. Često je potrebno podsjećati učenike koja je svrha čitanja, poticati njihovu radoznalost u čitanju.

Tihi telefon i igre u razvoju početnog čitanja

Ove su školske godine u mojemu prvom razredu učenici s jako velikim razlikama u predznanju, od čitača do onih koji prepoznaju tek par slova te je meni kao učiteljici izuzetno zahtjevno učiniti nastavni proces svima zanimljivim i izazovnim. U razrednom odjelu je i učenica s oštećenjem sluha koja nosi slušni aparatić te prilagođavam aktivnosti kako bi i ona u njima mogla aktivno sudjelovati, a da joj ne smeta okolna buka.

Na Proljetnoj školi Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora kolegica Tea Crnjac iz OŠ Dragutina Domjanića iz Zagreba prezentirala je tihi telefon u razvoju početnog čitanja. Zainteresiralo me njezino predavanje te sam je kontaktirala i doznala da nema literature vezane za ovo pomagalo. Doznala sam da se telefoni mogu kupiti i uz njih se tada dobije kratka uputa za korištenje. Odlučila sam ideju prezentirati roditeljima svojih učenika koji su je prihvatili te su uz moje upute sami izradili telefone. Telefon je izrađen od PVC cijevi promjera 5 centimetara s dva koljena i jednim ravnim dijelom u sredini. Učenici su ukrasili cijevi različitim ukrasnim trakama ili naljepnicama.

Sada imaju unikatna pomagala za uvježbavanje čitanja. Jedan telefon imaju kod kuće, a drugi ostaje u školi. Prakticiramo vježbe čitanja najmanje deset minuta na dan. Čim napomenem da ćemo uvježbavati čitanje, učenici posežu za telefonom i samostalno uvježbavaju.

Kao i svaku drugu telefonsku slušalicu, jedan kraj prislanjaju na uho a drugi ispred usta. Slušalica jako pojačava čujnost glasa te je dovoljno govoriti umjerenim glasom te učenik može sam sebe čuti kako čita. Tako u razredu ne nastaje buka jer nemaju potrebe glasno govoriti. Uočila sam da su učenici koncentriraniji i smireniji dok jednom rukom prate tekst koji čitaju, a u drugoj ruci drže slušalicu. Sami učenici uočili su napredak u svojem čitanju i posežu za telefonima i na ostalim nastavnim predmetima kada trebaju nešto pročitati.

Za razvoj početnog čitanja odlične su razne igre, a trenutno je u mojem razredu najpopularnija igra čitanja pitanja i odgovora s nasumično odabranih kartica.

Ideja je potekla s kalendara proizvođača dječje hrane i kako je bila učenicima zanimljiva prije petnaestak godina, tako je i danas. Potrebne su kartice u dvije boje. Na plavi papir ispisala sam pitanja, a na crveni odgovore. Papire A4 formata plastificirala sam i izrezala kartice. Učenici sjede ukrug, izvlače karticu slučajnim odabirom te jedan učenik čita pitanje na koji sljedeći učenik u krugu odgovara. Ova igra izaziva smijeh i veselje te učenici jedni druge požuruju da što prije pročitaju svoju karticu kako bi čuli pitanje i odgovor. Pitanja i odgovore često nadopunjujemo onima koje su osmislili sami učenici (njima se najviše vesele). Učenici ovu igru igraju i za vrijeme odmora jer imamo nekoliko kompleta kartica koje su im uvijek na raspolaganju. Primjećujem da ova igra pomaže te su svi učenici napredovali u brzini i točnosti čitanja.

• 

• 

Važnost čitanja

„Tko zna čitati, može i zna učiti.”

Dragutin Rosandić

Čitanje je vrlo složena i za učenike zahtjevna aktivnost koju je potrebno ustrajno uvježbavati. Kada se toj aktivnosti pristupi tako da je učenicima zanimljivo i poticajno, rezultat zasigurno neće izostati.

Dosljednost i upornost u cijelom procesu ne smije izostati. Nužno je uključiti i roditelje koji svaki dan trebaju čitati barem 20 minuta sa svojim djetetom. Djeca koja usvoje ovu vještinu bolje se usmeno i pisano izražavaju.

Lakše stječu nova znanja, razvijaju sposobnost koncentracije, pažnje, pamćenja, mišljenja i logičkoga zaključivanja. Kada odgojimo dobre čitače, imat ćemo učenike razvijene mašte i bogatog rječnika i naš će rad s takvim učenicima biti pravo zadovoljstvo.

■ Piše: Snježana Hranić, mag. prim. educ, učiteljica savjetnica | Osnovna škola Sveti Đurđ ■