Proteklih mjeseci, svake noći, milijuni obitelji diljem svijeta pratili su vijesti. Ozbiljna lica, osvijetljena zaslonima televizora, tableta i mobitela, u tišini su slušala o rastućem broju bolesti, smrti i nezaposlenosti. Dva učitelja prikupila su inspirativne poruke djece zahvaćene krizom.

Pandemija se pokazala kaotičnom, ne samo za ekonomske, zdravstvene i obrazovne sustave, već je stvarala kaos u srcima i umovima brojnih ljudi.

Bila je sredina svibnja i učitelji su još uvijek pokušavali uhvatiti korak s poučavanjem na daljinu.

Mnogi od nas već su razmišljali o lekcijama koje smo naučili i koje će nam služiti tijekom pandemije, ali i kasnije – one koje obično nisu dio školskog silabusa.

Morali smo naučiti nositi se sa stresom, bolje upravljati svojim vremenom i resursima te biti otporniji. Najviše od svega, svi smo mi trebali pronaći neku nadu i podijeliti je s drugima.

Djeca, koja su posebno osjetljiva na emocije koje percipiraju u odraslima, nisu iznimka. Napisali smo knjigu Hope, Where Are You? (Nado, gdje si?) da bismo oživjeli moć pričanja priča za socioemocionalno učenje, da bismo pomogli roditeljima i učiteljima pokrenuti duboke razgovore s djecom, ali najviše od svega, da bismo promijenili narativ o pandemiji iz narativa koji širi strah u narativ nade.

■ Koronavirus: Pronaći nadu u nesigurnim vremenima

Šestero djece koja čine priče iz knjige – koja je besplatna, prevedena na više od 30 jezika te u sustavu potpore Zaklade LEGO – dolaze iz različitih mjesta u svijetu. U nekim slučajevima, ona su bila inspirirana pravom djecom koja su bila suočena s izazovima tijekom ili prije pandemije. Svako dijete donosi nam barem jednu vrijednu lekciju o tome kako pronaći nadu uslijed nesigurnih vremena.

■ Pronađite svoju svrhu.

Kada iznenada izgubimo kontrolu nad raznim aspektima života, vrlo se lako možemo početi osjećati bespomoćno. U roku od samo nekoliko dana, izgubili smo slobode koje smo uzimali zdravo za gotovo. Kada je Bo morao živjeti sa svojom tetom, dok su njegovi roditelji, oboje liječnici, radili u bolnici, on se osjećao depresivno i ljutito. Bo je naposljetku pronašao nadu uz pomoć prijatelja, kada je shvatio da bi svoju ljubav prema znanosti mogao učiniti korisnom za ljude na prvim linijama bojišnice – a i za svoje roditelje.

■ Nemojte zaboraviti svoje snove.

Mulu je znala da mora ostati u školi da bi jednog dana postala učiteljica. Ona se bojala da se neće moći vratiti u školu ni nakon prestanka mjera izolacije. Pokazala nam je kako nam moć odlučnosti može pomoći da prevladamo ogromne izazove. Priča je temeljena na inspirativnoj istinitoj priči.

■ Ostanite aktivni.

Naša tijela su namijenjena kretanju, a ono je povezano s našim mentalnim zdravljem. Izolacija nas ne bi smjela ograničiti u nastojanju da ostanemo zdravi. Kate je željela postići da vrijeme brže teče tako što je trčala po svom stanu, izluđujući ostale – sve dok nije pronašla način na koji može angažirati cijelu svoju obitelj.

■ Ostanite povezani.

Fizičko distanciranje ne mora biti društveno distanciranje. Nikau se osjećao usamljeno nakon preseljenja na selo upravo prije početka pandemije. Nedostajali su mu prijatelji, a izolacija ga je spriječila da stekne nove prijatelje. Uz bratovu pomoć, on je pronašao način da izbaci svoje frustracije na kreativan i zaigran način – i ponovno se poveže s prijateljima kod kuće.

■ Uživajte u malim stvarima.

Katkad se toliko fokusiramo na probleme da zaboravljamo uživati u malim darovima koje nam život poklanja. Gabyini roditelji bili su toliko uronjeni u svoje ekonomske i kućne probleme da nisu shvatili koliko njihovo konstantno svađanje utječe na njihovu kćer. Nakon što su shvatili kako se njihova kći osjeća, oni su se odlučili ponovno povezati uz  nekoć voljene rituale – poput pečenja kolača.

■ Biti čovjekom znači biti ranjiv.

Nemojte zanijekati svoje osjećaje. Pronađite siguran način da ih izrazite te usput i stvorite nešto lijepo. Alessandro je bio suočen s nezamislivim gubitkom i još uvijek je uspio pronaći nadu u svojoj glazbi – te istovremeno inspirirao mnoge druge.

Život nije savršen – a život nakon pandemije mogao bi se pokazati još težim nego prije. Ipak, teške situacije uvijek možemo olakšati uz samoizražavanje te uzdižući jedni druge.

To je naša nada za našu djecu i za čovječanstvo.

■ NAPOMENA ■ pišu: Armand Doucet i Elisa Guerra – učitelji i autori knjige „Hope, Where Are You?“ ■ TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i pokrajina; ta velika mreža međusobne učiteljske potpore ima cilj savjetovati, informirati i inspirirati učitelje i poučavatelje širom svijeta. ■ izvornik: www.tes.com ■