Najstariji pisani trag o čudnom ponašanju životinja prije znatnijega potresa potječe iz Grčke, iz godine 373. prije Krista. Zabilježeno je da su štakori, zmije i stonoge napustili svoja staništa nekoliko dana prije jakoga potresa i tsunamija koji je uništio grad Helike na poluotoku Peloponezu.

Uz ovu, postoji još mnoštvo priča o čudnom ponašanju životinja, u razdobljima od nekoliko tjedana do nekoliko sekundi prije potresa. Jesu li te priče znanstveno utemeljene?

Lako možemo objasniti kako je moguće da životinje reagiraju na potres nekoliko sekundi prije negoli ga mi osjetimo.

Naime, tijekom svakog potresa nastaju četiri tipa potresnih valova: S-valovi [transverzalni], P-valovi [longitudinalni] te Rayleighovi i Loveovi valovi.

Dok se  Rayleighovi i Loveovi valovi šire površinom Zemlje, S- i P-valovi putuju kroz naš planet. Upravo su ta dva tipa potresnih valova bitna za odgovor na naše pitanje.

Naime, makar i S- i P-valovi nastaju istovremeno, oni se međusobno razlikuju u brzini širenja i intenzitetu. P-valovi putuju kroz Zemlju 60 % većom brzinom nego jači  S-valovi, pa zbog toga stignu do površine nekoliko sekunda prije S-valova.

S obzirom na to da su znatno slabijeg intenziteta nego S-valovi, mi ih ne osjećamo, ali neke životinje ih registriraju i reagiraju na njih.

Tvrdnje o promjenama ponašanja unutar duljih perioda prije potresa još uvijek nemaju znanstvenu potvrdu, ali su predmet intenzivnih istraživanja, posebno u Kini i Japanu. Znanstvenici pretpostavljaju da se radi o “ugrađenom mehanizmu ponašanja”, poput onih koji pojedine životinje instinktivno slijede da bi se zaštitile od napada grabežljivaca, no za sada nemamo nikakvu znanstvenu potvrdu za te ideje. [ Tomislav DUMANČIĆ ]