Zanimljivosti
DILJEM KINE BUJA POKRET ALTERNATIVNE EDUKACIJE
Naglasak na kreativnosti, a ne na učenju napamet
objavljeno: 13. rujna 2016.

Ali, zatim primjećujete da učenici nose znakove „Nitrat“, „Sulfat“, „Fosfat“. U toj igri “lovice” oni ganjaju kolege koji su im potrebni da pokrenu kemijsku reakciju.

Tako se kombiniraju satovi tjelesnog i kemije u osnovnoj školi Cold Water Well. Malo dalje, u kombiniranom satu povijesti i matematike, učenici koriste statistiku da bi pronašli obrasce u rastu i padu nacija.

Ti eksperimenti su ideja bivšeg novinara Zhanga LIANGA.

„Pokušavamo im reći da se prava motivacija iza svega što uče krije u činjenici da im to znanje pomaže shvatiti koliko je svijet doista fascinantan“, objašnjavana Liang. „Jednom kad to shvate, njihova inicijativa će se polako pojaviti.“

Zhangovi eksperimenti nisu izolirani fenomen.

Od akademija u konfucijanskom stilu i edukacije djece kod kuće, do stranih waldorfskih i montesorrijevskih modela, diljem Kine buja pokret alternativne edukacije.

U međuvremenu sveučilišta i fakulteti ostaju pod strogom vladinom kontrolom.

Edukacijski profesionalci se nadaju da će te nove metode poučavanja koristiti učenicima iz javnih i privatnih škola te stvoriti buduće generacije mladih ljudi koji su znatiželjni, samomotivirani i neovisni kritički mislioci.

 

Liangova inspiracija za ulazak u svijet edukacije proizišla je iz onoga čemu je svjedočio tijekom razornog potresa 2008. koji je ubio gotovo 70.000 ljudi.

Liang je primijetio da su mentalna snaga i otpornost često pitanje života i smrti, pa si je kao svoj cilj postavio da u edukaciju vrati humanost i humanizam, da bi pripremio učenike za životne izazove.

Problem s trenutačnim kineskim edukacijskim sustavom, prema Zhangu, jest u tome da način na koji su akademski predmeti podijeljeni prekida logičke veze između njih. On kaže da je sustav previše fokusiran na akumuliranje znanja, polaganje testova i slijeđenje naredbi.

„Zbog toga se učenici osjećaju kao da je učenje besmisleno i dosadno. Oni moraju imati neki snažan vanjski pritisak zbog kojeg će se kretati naprijed. Jednom kad uspijemo pokrenuti znatiželju učenika“, smatra Zhang, „oni će osmišljavati svoj smjer učenja, razvijati vlastite zadatke i postavljati svoja pravila.“

To se već događa u privatnoj školi u susjednom gradu Chongqingu.

Djeca u školi Cold Water Well nisu još spremna za to. Mlađa su, a od 600-tinjak učenika, više od polovice su djeca radnika koji su otišli za poslom u druge gradove.

Ali, te nove metode poučavanja preokrenule su škole naglavačke, kaže ravnatelj Wu Ge.

„Kad su djeca upisala školu, mi smo bili gotovo na dnu ljestvica po rezultatima na testovima“, kaže ravnatelj. “Tri godine kasnije oni završavaju školu, a mi smo sada na prvom mjestu.“

Zeng Liang, učenica osmog razreda u školi Cold Water Well, sjeća se kako se toliko bojala pogrešnog odgovora u razredu da su joj se ruke tresle. Ali, sad se ne mora brinuti o tome.

Umjesto slušanja učiteljevog predavanja, djeca su podijeljena u grupe, rade na vlastitom istraživanju koristeći tablete, te raspravljaju o svojim otkrićima.

„Kad smo bili mali, svi smo učili sami“, prisjeća se učenica. „Nije bilo entuzijazma i nismo se usudili reći što nam je na umu. Ovdje raspravljamo i dijelimo mišljenja. Sad smijem ustati i reći što uistinu mislim, bez obzira jesam li u pravu ili nisam.”

Prije samo nekoliko desetljeća Kina je imala edukacijski sustav sovjetskog tipa. Država je određivala tko će što studirati, a poslovi su se temeljili na onome što je državi trenutačno potrebno, a ne na onom što studenti žele. Neki predmeti, poput engleskog, poučavani su tradicionalno – ponavljanjem i učenjem napamet.

U protekle dvije ili tri godine lokalne su vlade školama dopustile određen stupanj slobode, da isprobaju nove stvari. Iako je vlada zadržala kontrolu nad kurikulumom i planovima za poučavanje, Zhang kaže da dopušta eksperimentiranje ili se barem ne miješa u njega.

Implikacije su zanimljive, kaže Zhang.

„Pogledajte kako su aktivna ova djeca, kako raspravljaju o stvarima kao jednaki. Jednom kad to uđe u naviku, to će proizvesti veliku promjenu u njihovim vrijednostima. Oni će izgubiti svoju slijepu vjeru u vrhovni autoritet učitelja, ili bilo koga drugog.“

Zhang je svjestan da bi neovisni mislioci koje on poučava mogli imati problema s uklapanjem u kineski autoritarni sustav. Stoga Zhang poučava svoje učenike kako da navigiraju političkim minskim poljima kineskog društva.

 „U privatnoj sferi vi ste najviši autoritet i vi odlučujete o svemu“, govori Zhang svojim učenicima. „Ali, u javnoj sferi morate regulirati svoje ponašanje prema nizu javnih pravila.“

Taj je pristup novost u Kini, gdje se učenike vrlo rijetko poučava koja prava u privatnom sektoru vlada ne može dodirnuti i u kojim aktivnostima u javnoj sferi građani imaju pravo sudjelovati.

Zhang kaže da kineske vlasti nisu potpuno shvatile utjecaj koji bi ove reforme mogle imati na njihov autoritarni sustav. Previše su zaposlene pokušavajući se nositi s brzim promjenama u društvenim stavovima i demografiji, a upravo to pokreće te promjene.

Kineska populacija stari.

Škole se moraju natjecati za sve manje učenika tako pružati individualizirano poučavanje.

Sekundarna edukacija je postala tržište, kaže Zhang, a roditelji s djecom u javnim i privatnim školama sve su svjesniji svojih potrošačkih prava.

„Ravnatelji škola govore nam da trpe sve više pritiska od roditelja“, kaže Zhang. „Roditelji počinju intervenirati kad osjete da škola tretira njihovu djecu poput strojeva za štrebanje i testiranje.“

Kao rezultat toga, broj učenika koji polažu zahtjevne nacionalne ispite za upis na fakultet je pao, a roditelji šalju svoju djecu u inozemstvo na fakultete ili biraju alternativne opcije, poput učenja kod kuće ili strukovnog obrazovanja.

Vlada je 2014. odgovorila dopuštajući učenicima da biraju tri od šest predmeta u kojima će biti testirani. Prije toga učenike se testiralo u matematici, engleskom i kineskom, i postojala je stroga podjela na učenike koji studiraju humanističke znanosti i one koji studiraju prirodne znanosti.

Vrlo malo Zhangovih učenika je pristupilo nacionalnom ispitu za upis na fakultet, ali on je uvjeren da, na temelju njihovog uspjeha u njegovim školama, neće imati nikakvih problema.

Zhang kaže da je njegov “izlet” u svijet edukacije imao i uspone i padove. Ali, da bi popularizirao svoje metode, uz to što vodi tri škole, Zhang je utemeljio tvrtku za savjetovanje koja izrađuje školski kurikulum prema posebnim potrebama.

Zhang je također postavio mrežu regionalnih prodajnih agenata, koju financira uz pomoć ulagača koji edukaciju vide kao potencijalno isplativo tržište.

Izgleda da će Liangovi smjeli eksperimenti zaživjeti. Do sljedećeg semestra nada se potpisati ugovor s još 30 škola koje će usvojiti njegove edukacijske modele. [IZ STRANIH MEDIJA | npr.org ]